
Gradnja nuklearne Krško 2 koštala bi 12,4-14,8 milijardi evra, dok bi proizvodna cena električne energije bila skoro 133 evra za MWh, smatra Aleksander Mervar, direktor kompanije ELES, koja je operator prenosnog i distributivnog sistema. On je upozorio da bi odluku trebalo doneti što pre jer eventualno odustajanje od nuklearne opcije podrazumeva razvoj obnovljive energije, što sa sobom povlači potpuno drugačiji razvoj elektroenergetskog sistema, a posebno prenosne i distributivne mreže.
ELES je usled povećanog interesovanja javnosti za različite modele finansiranja projekta Krško 2 (JEK 2), njegove troškove i cenu električne energije, objavio određene proračune, stavove i napomene direktora Aleksandera Mervara Aleksandar, koji je i član radne grupe Vlade Slovenije za praćenje projekta JEK 2, kojom rukovodi ministar Jernej Vrtovec.
Projekat nuklearne elektrane Krško 2 trenutno se nalazi u fazi prostornog planiranja, u okviru koje se priprema izrada Nacionalnog prostornog plana (NPP).
Mervar je tokom poslednje dve godine izradio niz proračuna i ekonomskih procena za planirani drugi blok Nuklearne elektrane Krško.
O je svoje proračune zasnovao na tekućim (nominalnim) cenama. Nasuprot tome, tvrdi ELES, većina drugih analiza oslanjala se na metodologiju „stalnih cena“, koristeći nivoe cena koji su važili u trenutku izrade proračuna.
Cena izgradnje
Mervar je koristio polaznu vrednost od 9.314 miliona evra po MW instalisane snage, procenjujući vrednost JEK 2, sa neto snagom od 1.100 MW, na približno 10,25 milijardi evra (prema cenama iz 2024. godine, bez troškova finansiranja).
Mervar koriguje ovu polaznu cifru kako bi uzeo u obzir inflaciju, tokom perioda izgradnje, kao i troškove finansiranja.
U julu ove godine, Mervar je izradio modele za devet scenarija koristeći metod tekućih cena, pri čemu je uzeo u obzir godišnje stope inflacije od 0,5 odsto, jedan odsto i 1,5 odsto, kao i ponderisani prosečni trošak kapitala (WACC) od tri, četiri i pet odsto.
Najverovatniji scenario daje cenu od13,5 milijardi evra
Na osnovu ovih scenarija, procenjena vrednost investicije u trenutku puštanja u pogon kreće se u rasponu od 12,4 milijarde evra do 14,8 milijardi evra.
Kao najverovatniji, izdvojio je scenario sa inflacijom od jedan odsto i WACC-om od četiri odsto. U tom slučaju, vrednost investicije iznosi 13,5 milijardi evra.
Prema njegovoj proceni, ključni faktori rizika koji će uticati na vrednost investicije uključuju ugovornu cenu i mehanizam njene korekcije tokom izgradnje, troškove finansiranja, kao i samo trajanje perioda izgradnje.
Cena električne energije
Mervar je izračunao i raspon prosečnih cena proizvodnje za prvih dvadeset godina pomoću pomenutih modela za devet scenarija koristeći metod tekućih cena.
Kao najverovatniji, izdvojio je scenario sa godišnjom inflacijom od jedan odsto i WACC-om od četiri odsto. U tom scenariju, prosečna cena proizvodnje za prvih dvadeset godina rada JEK 2 iznosi 132,92 evra. Inače, pre dve godine je Mervar izjavio da cena neće biti niža od 125 evra.
Ključni faktor, smatra biće buduće tržišne cene električne energije, koje je trenutno nemoguće predvideti sa bilo kakvom pouzdanošću.
Cena proizvodnje zavisiće od toga koja će tehnologija za proizvodnju električne energije postati dominantna
Mervar procenjuje buduće cene proizvodnje na osnovu toga koja će tehnologija za proizvodnju električne energije postati dominantna u narednim decenijama.
Ukoliko dođe do velikih ulaganja u nuklearnu tehnologiju, kako u Evropi, tako i na globalnom nivou, njena cena koštanja će praktično odrediti „graničnu tržišnu cenu“, koja će biti korigovana naviše kako bi se uračunali troškovi novih elektrana na gas.
Međutim, ako se nastavi trend rasta distribuiranih izvora energije (solarne energije i energije vetra), tržišne cene će biti niže, dok će konačne cene električne energije – one koje potrošači vide na svojim računima, biti više, jer će se na tržišnu cenu dodati brojne dodatne naknade, poput naknada za korišćenje mreže i dažbina za strateške elektrane na gas.
Takav scenario bi bio nepovoljan za nove nuklearne elektrane, uveren je prvi čovek ELES-a.
Koja su otvorena pitanja?
Kompanija ističe da se postojeće razvodno postrojenje od 400/100 kV u Krškom nalazi zapadno od sadašnje nuklearne elektrane ili upravo na mestu gde investitor planira izgradnju drugog bloka.
Troškovi izgradnje novog razvodnog postrojenja procenjuju se na 250 miliona evra; ELES će pokriti oko 80 miliona evra tog iznosa usled već planiranih unapređenja, dok će preostali deo troškova pasti na teret investitora projekta.
Osim toga, neophodno je utvrditi, i predvideti u svim modelima finansiranja, ko će snositi dodatne troškove povezane sa sistemskim rezervama.
Potrebna rezerva od 1.100 MW
S obzirom na kapacitet bloka JEK 2 od 1.100 MW, ELES bi bio u obavezi da obezbedi ekvivalentnu količinu rezervnog kapaciteta – 1.100 MW, na teritoriji Slovenije.
Trenutno Slovenija ne raspolaže takvim kapacitetima, što znači da bi bilo potrebno izgraditi 500-600 MW kapaciteta u gasnim elektranama. Pri sadašnjim cenama, dodatni troškovi za obezbeđivanje ovog kapaciteta iznosili bi približno 31 milion evra godišnje.
Mervar zastupa stav da bi ove dodatne troškove takođe trebalo da snosi vlasnik projekta JEK 2, a ne krajnji potrošači električne energije u Sloveniji.
Mervar za uključivanje strateškog partnera
Inače, Mervar se već neko vreme javno zalaže za uključivanje strateškog partnera, koji bi obezbedio do 50 odsto vrednosti investicije, dok bi Republika Slovenija zadržala dominantnu ulogu. Takav pristup bi omogućio raspodelu potencijalnih rizika između najmanje dva partnera.
Bilo bi celishodno da donosioci odluka što pre razjasne kakvu će ulogu Slovenija imati u finansiranju ove investicije – bilo putem garancija, obezbeđivanja zajmova ili direktnog finansiranja, kao i da utvrde da li će sa isporučiocem biti sklopljen ugovor o razlici u ceni“ (contract for difference – CfD), koji bi uključivao i gornju granicu otkupne cene električne energije.
Iz kompanije ELES upozoravaju da je odlaganje odluka u vezi sa projektom JEK 2 problematično sa stanovišta strategije razvoja slovenačkog elektroenergetskog sektora, a posebno u pogledu razvoja mreže.
Iako JEK 2 ne bi imao uticaj na slovenačku elektroenergetsku mrežu, niti bi zahtevao obimna unapređenja ili izgradnju nove infrastrukture, ulaganje u distribuirane izvore obnovljive energije i podrška njihovoj primeni zahtevali bi potpuno drugačiji pristup i strategiju, kao i značajna ulaganja u infrastrukturu, naročito u distributivnu mrežu, zaključio je Mervar.


