Budućnost obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj

Autori: Marija Mušec, partner i Mia Kanceljak, odvjetnica, Odvjetničko društvo Bardek, Lisac, Mušec, Skoko d.o.o. u suradnji s CMS Reich-Rohrwig Hainz Rechtsanwälte GmbH

U prosincu 2018. godine Hrvatski sabor je usvojio izmjene Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji („Zakon o OIE“) te je Vlada usvojila dva podzakonska propisa koji se zajedno primjenjuju od 1. siječnja 2019. godine („Izmjene iz 2019. godine“).

U ovom članku ukratko ćemo izložiti Izmjene iz 2019. godine, njihov utjecaj na trenutni sustav poticaja za obnovljive izvore energije („OIE“) i na nove investicije u OIE te energetsku strategiju Hrvatske za OIE do 2030. odnosno 2050. godine.

Sustav poticaja OIE i Izmjene iz 2019. godine

Prema Zakonu o OIE koji se primjenjuje od 1. siječnja 2016. godine postoje dvije vrste poticaja OIE: (i) poticanje tržišnom premijom putem javnog natječaja na temelju kojeg povlašteni proizvođači električne energije iz OIE primaju tržišnu premiju od Hrvatskog operatora tržišta energije („HROTE“) uz tržišnu cijenu koju ostvare na tržištu električne energije; i (ii) poticanje zajamčenom otkupnom cijenom putem javnog natječaja za postrojenja do 500kW (prije Izmjena iz 2019. godine 30 kW), na temelju kojeg povlašteni proizvođači električne energije iz OIE imaju pravo na zajamčenu otkupnu cijenu od HROTE-a.

Opisani sustav poticaja još nije zaživio u praksi – Vlada dosad nije objavila niti jedan natječaj za sklapanje ugovora s HROTE-om za tržišnu premiju odnosno zajamčenu otkupnu cijenu. Izmjene iz 2019. godine predviđaju da će prvi natječaj za tržišnu premiju/ zajamčenu otkupnu cijenu biti objavljen u prvoj polovini 2019. godine.

Trenutno važeće kvote za OIE su propisane „starim“ tarifnim sustavom na temelju kojeg su povlašteni proizvođači sklapali ugovore s HROTE-om, na koje se i dalje primjenjuje tarifni sustav po kojem je sklopljen ugovor. Budući da su kvote za najtraženije tehnologije (vjetar i sunce) popunjene prije nekoliko godina, a nove kvote nisu propisane, budući natječaji mogu se odnositi samo na preostale raspoložive tehnologije (vodu, biomasu, geotermalnu energiju i bioplin).

Nove kvote = nove investicije i nova poskupljenja

U odnosu na postojeća postrojenja koja imaju sklopljen ugovor s HROTE-om na temelju tarifnog sustava i (buduća) postrojenja snage do 500kW koja su podobna za zajamčenu otkupnu cijenu, opskrbljivači električne energije su dužni otkupiti od HROTE-a 70% neto isporučene struje za fiksnu cijenu, dok 30% energije HROTE prodaje na tržištu električne energije na transparentan način (prije Izmjena iz 2019. godine ova obveza se odnosila na svu neto isporučenu energiju). Kroz fiksnu otkupnu cijenu koju su opskrbljivači obvezni plaćati prikupljaju se sredstva za poticaje OIE. Opskrbljivači električne energije su nezadovoljni jer se radi o nametnutoj obvezi koja im godinama donosi gubitke, zbog čega neki razmatraju odlazak s hrvatskog tržišta.

Sredstva za poticaje se prikupljaju i iz poticajne naknade koju plaćaju krajnji korisnici struje. U rujnu 2017. godine Vlada je povećala poticajnu naknadu s 0.035 to 0.105 kn/kWh kako bi se moglo financirati priključenje novih proizvodnih postrojenja unutar postojećih kvota. Priključenje novih postrojenja i propisivanje novih kvota za OIE zahtijevat će sve veća izdvajanja za financiranje OIE, što će najvjerojatnije rezultirati daljnjim poskupljenjem struje za građane.

Unazad nekoliko godina veliki broj postrojenja iz OIE se priključio na mrežu, a financiranje poticaja za nova postrojenja stvara preveliki teret za državni proračun (odnosno opskrbljivače koji su dužni otkupljivati struju od povlaštenih proizvođača po fiksnoj cijeni) i građane koji plaćaju poticajnu naknadu. Osim toga, priključenje novih postrojenja u mrežu zahtjeva i znatna ulaganja u distributivnu i prijenosnu mrežu u vidu pomoćnih usluga i usluga uravnoteženja. Dok se svijet okreće prema tržišno orijentiranom modelu financiranja projekata OIE, Hrvatska se suočava s problemom financiranja poticaja za OIE, čije rješenje nije na vidiku. S druge strane, nepostojanje novih kvota za OIE sprječava daljnji razvitak sektora OIE i dovodi u pitanje postizanje EU ciljeva koji su postavljeni Direktivom (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora[1] („Direktiva (EU) 2018/2001“).

EU ciljevi i hrvatska energetska strategija do 2030. s pogledom na 2050. godinu

Direktiva (EU) 2018/2001 je postavila cilj za države članice EU da udio energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj konačnoj bruto potrošnji energije u Uniji 2030. godine bude najmanje 32%. Prema Godišnjem energetskom pregledu za 2016. godinu “Energija u Hrvatskoj“ obavljenom od Ministarstva zaštite okoliša i energetike[2] („Energetski pregled za 2016. godinu“) udio OIE u ukupnoj potrošnji energije u 2016. godini iznosio je 23,5% prema EUROSTAT metodologiji.

Sukladno Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske od 2009. do 2020. godine[3], Hrvatska je postavila cilj od 35% udjela struje proizvedene iz OIE u ukupnoj potrošnji struje odnosno 20% u bruto potrošnji energije. Prema Energetskom pregledu za 2016. godinu električna energija proizvedena iz OIE sudjelovala je s 46,7% u ukupnoj potrošnji struje u Hrvatskoj. Pri tome je električna energija proizvedena iz velikih hidroelektrana ostvarila udio od 37,8%, dok je električna energija proizvedena iz ostalih OIE sudjelovala s 8,9%. Naizgled se čini kao solidan rezultat koji premašuje nacionalni cilj. Međutim, imajući u vidu da je većina velikih hidroelektrana izgrađena još u vrijeme bivše SFRJ i da je udio ostalih OIE u ukupnoj potrošnji električne energije zanemariv, dolazimo do zaključka da se razvoj ostalih OIE u Hrvatskoj ne odvija dovoljnom brzinom.

U studenom 2018. godine Energetski institut „Hrvoje Požar“ je objavio tzv. „Zelenu knjigu“[4], studiju koja predstavlja osnovu za donošenje strategije energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom do 2050. godine, na temelju Direktive (EU) 2018/2001 i drugih EU propisa u tzv. „Zimskom paketu“[5]. Zelena knjiga predviđa dva scenarija tranzicije prema dostizanju EU ciljeva – ubrzanu tranziciju prema prvom scenariju i umjerenu tranziciju prema drugom scenariju. Prvi scenarij predviđa povećanje udjela OIE u ukupnoj potrošnji energije od 23,5% u 2016. do 32% u 2030., te 56,3% u 2050. godini (46,5% prema drugom scenariju).

Prvi scenarij predviđa povećanje instalirane snage vjetroelektrana s 418 MW u 2015. na 1.600 MW u 2030. odnosno na 3.700 MW u 2050. godini, što znači izgradnju otprilike 110 MW novih vjetroelektrana godišnje (dosadašnji je prosjek otprilike 50 MW godišnje). Predviđa se i priključenje 1.000 MW u solarnim projektima do 2030. i ukupna instalirana snaga solarnih elektrana od 3.800 MW do 2050. godine. Financijski to znači ulaganje od 300 milijuna kuna godišnje (235 milijuna kuna godišnje prema drugom scenariju) do 2050. godine. Procjena ulaganja u prijenosnu mrežu do 2030. godine iznosi 8,2 milijarde kuna plus 425 milijuna kuna za uravnoteženje i pomoćne usluge mreže. Ulaganja u distribucijsku mrežu su procijenjena na 1 milijardu kuna godišnje do 2050. godine.

Zaključak

Projekcije za razvoj OIE do 2030. odnosno 2050. godine su ambiciozne i zahtijevaju znatna ulaganja te ozbiljno planiranje i strategiju. Takve projekcije potkrijepljene su velikim potencijalom koji Hrvatska ima za razvoj OIE, posebice energije iz sunca i vjetra. Unatoč tome, Hrvatska ima ključan problem financiranja poticaja proizvodnje struje iz OIE, prije svega u odnosu na one povlaštene proizvođače koji su već stekli uvjete za poticaje, zbog čega nove kvote već godinama nisu donesene. S obzirom na dosadašnje iskustvo, Hrvatska mora donijeti strategiju daljnjeg razvitka OIE na temelju novih kvota te procijeniti jesu li poticaji temelj budućeg razvitka OIE ili je Hrvatska spremna za proizvodnju električne energije iz OIE bez poticaja.

[1] DIREKTIVA (EU) 2018/2001 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

[2] Dostupno ovdje: https://www.eihp.hr/wp-content/uploads/2018/06/EUH2016.pdf

[3] Dostupno ovdje: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_130_3192.html

[4] Dostupno ovdje: https://www.hup.hr/EasyEdit/UserFiles/Granske_udruge/CRO%20industrija/Marija%20%C5%A0utina/zelena-knjiga.pdf

[5] 30. studenog 2016. godine Europska komisija objavila je tzv. „Zimski paket“ koji se sastoji od osam propisa radi omogućavanja tranzicije prema „ekonomiji čiste energije“ i reforme tržišta električne energije EU. Cjelokupni ciljevi su izraženi u Komunikaciji Komisije „Čista energija za sve Europljane“, dostupno ovdje: https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-strategy-and-energy-union/clean-energy-all-europeans