
Foto: joakant from Pixabay
Ogroman broj proizvoda za svakodnevnu upotrebu – od tiganja sa nelepljivim premazom do pakovanja za hranu i vodootporne odeće – sadrži supstance poznate kao “večne hemikalije.” Per- i polifluoroalkilne supstance (PFAS) dospevaju skoro svugde, u reke, okeane, živi svet, hranu, čak i u ljudski krvotok, pa je njihova koncentracija u hrani danas uglavnom regulisana. Međutim, jedna studija u Velikoj Britaniji pokazala je da propisi verovatno nisu adekvatni, jer se limiti odnose na prisustvo pojedinačnih hemikalija, dok su ljudi i drugi organizmi zapravo izloženi mešavini više tih supstanci, pa to predstavlja prikriveni rizik.
PFAS-i su sintetičke hemikalije u širokoj upotrebi još sredine prošlog veka, zahvaljujući svojoj otpornosti na toplotu, masnoću i vodu. Međutim, ta ista otpornost znači da se one gotovo uopšte ne razgrađuju nakon što dospeju u životnu sredinu.
PFAS-i su pronađeni u vodi i živom svetu u priobalnom pojasu na jugu Engleske
U novoj studiji sprovedenoj u priobalnom pojasu u južnoj Engleskoj, PFAS-i su pronađeni u površinskim vodama, sedimentima, prečišćenim otpadnim vodama i morskim organizmima poput algi, beskičmenjaka, riba i pliskavica, morskih sisara srodnih delfinima.
Analiza uzoraka je pokazala da su kod većine vrsta pojedinačne PFAS hemikalije bile unutar dozvoljenih granica, osim kod pliskavice. Međutim, kada je primenjen pristup zasnovan na mešavini različitih hemikalija, slika se značajno promenila.
Istraživači su definisali jednistvenu meru – ekvivalent PFOA (PFOA equivalent) – koja kombinuje toksičnost više večnih hemikalija, pa je znatno veći broj uzoraka premašio limit kojeg je postavila Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA). PFOA je perfluorooktanoinska kiselina, napoznatiji PFAS.
Propisi moraju da uzmu u obzir prisustvo više supstanci u jednom organizmu
“Drugim rečima, organizam može delovati usklađeno sa propisima koji se odnose na pojedinačne hemikalije, a da istovremeno nosi potencijalno zabrinjavajuće opterećenje njihovom mešavinom,” navode istraživači sa Univerziteta u Portsmutu (University of Portsmouth).
Autori navode i da večne hemikalije u ekosisteme dospevaju iz različitih izvora, uključujući otpadne vode i deponije, kao i da ih konvencionalni sistemi prečišćavanja ne uklanjaju efikasno. Naime, uzroci prečišćene vode iz dva najveća lokalna postrojenja i dalje su sadržali velik broj ovih jedinjenja.
Autori studije podsećaju da zabrinutost zbog večnih hemikalija raste širom sveta, uključujući Evropu, ali i poručuju da, ukoliko se njihova regulacija i dalje bude zasnivala na analizi pojedinačnih supstanci, stvarni nivo rizika može ostati potcenjen.







Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.