
Foto: Freepik
Osim što doprinose energetskoj tranziciji, vetroelektrane na moru imaju pozitivan uticaj na živi svet u vodi. Nova studija, koju su sproveli naučnici sa Univerziteta Merdok u Australiji i Univerziteta za okeanografiju u Daljenu u Kini pokazuje da vetroparkovi na moru unapređuju morske ekosisteme i doprinose raznovrsnosti lancima ishrane u vodi.
Masivni čelični stubovi vetroturbina na moru, nove tvrde i hrapave površine pri inače peščanom morskom dnu, funkcionišu kao veštački grebeni. Zajedno sa podmorskim kablovima omogućavaju formiranje staništa za sesilne organizme.
Sesilni organizmi su trajno vezani za podlogu i nemaju sposobnost samostalnog kretanja. Oni se hrane filtriranjem čestica iz vode ili čekaju da plen naiđe, a među njima su sunđeri, korali, morske anemone i školjke.
„Ovi organizmi predstavljaju ključne izvore hrane i staništa za druge vrste, a to ima lančani efekat na ukupnu raznovrsnost i zdravlje ekosistema“, objasnio je Džejms Tvidli, jedan od istraživača.
Naučnici sa Univerziteta Merdok (Murdoch) i Univerziteta za okeanografiju u Daljenu (Dalijanu) uporedili su podatke prikupljene tokom 2023. i 2024. godine u ofšor vetroparku Zhuanghe u severnom delu Žutog mora u Kini, sa informacijama iz kontrolnog područja u kojem nema vetroturbina, a nalazi se oko šest kilometara istočno.
Izgrađen između 2019. i 2021. godine, ovo je najveći vetropark na moru kod severoistočne Kine. Kapacitet mu je 1,35 gigavata. Istraživači su koristili softver Ecopath with Ecosim, u koji su uneli biološke i ekološke podatke.
Rezultati su pokazali veći broj funkcionalnih grupa i veću složenost okeanskog lanca ishrane u području vetroparka, naročito kada je reč o makrobeskičmenjacima i ribama.
Ribe u zoni vetroparka i do tri puta krupnije
Prema studiji objavljenoj u časopisu Global Ecology and Conservation, više od 50 odsto ukupne biomase oko temelja vetroturbina čine sesilni organizmi, poput plave dagnje (Mytilus edulis) i drugih beskičmenjaka koji se hrane filtriranjem.
„Ekosistemi u kojima dominiraju organizmi sa morskog dna ključni su za kruženje hranljivih materija, raznovrsnost lanaca ishrane, pa čak i za skladištenje ugljenika“, istakao je Nil Loneragan, jedan od vodećih stručnjaka za ribe i morsku biologiju u Zapadnoj Australiji. Po njegovim rečima, ovi nalazi predstavljaju osnovu za razumevanje načina na koji vetroparkovi na moru stupaju u interakciju sa energetskom dinamikom ekosistema i ribarskim resursima u priobalnim vodama.
Većina riba je imala značajno veću biomasu u području vetroparka, a naročito vrste koje žive i hrane se bliže morskom dnu. Ovaj nalaz je u skladu sa rezultatima drugih studija koje ukazuju na to da vetroparkovi na moru deluju kao uređaji za okupljanje ribe, navodi se u radu.
Procene su pokazale da je riba Hexagrammos otakii u zoni vetroparka bila i do dva puta veća nego van nje, dok je vrsta Sebastes schlegelii bila više od tri puta krupnija, kao i azijski rapa puž, inače predator.
Iako se u radu navode i rizici povezani sa istraživanjem i izgradnjom, uključujući uništavanje staništa i uznemiravanje ptica, morskih sisara i riba, ističe se i da poremećaji morskog dna mogu podići hranljive materije, čime se povećava dostupnost hrane.







Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.