Fosilna goriva nisu budućnost, ali sigurno jesu naša sadašnjost, kaže u intervjuu za Balkan Green Energy News Petar Đokić, ministar rudarstva i energetike Republike Srpske, i dodaje da dekarbonizacija energetike nije sporna, već dinamika njenog sprovođenja. On ističe da je neizbežna obaveza RS da se termoelektrane suoče sa plaćanjem emisija ugljen-dioksida, ali da se zaposleni u njima i njihovo rukovodstvo ponašaju prilično ležerno.
Ministar rudarstva i energetike Petar Đokić govorio je i tome kada će RS zatvoriti elektrane na ugalj, i da li namerava da gradi nove.
Evropska unija priprema uvođenje prekogranične takse na CO2. Može li region da izbegne plaćanje ove takse?
Evropska unija je najavila uvođenje prekogranične takse na CO2, koja se najviše odnosi na električnu energiju proizvedenu u termoelektranama, ali i drugim velikim ložištima, i mi ćemo morati da je plaćamo, to nećemo moći izbjeći.
Međutim, radi realizacije ove obaveze biće sačinjen poseban program koji ćemo nastojati da uskladimo sa Sekretarijatom Energetske zajednice. Koristićemo iskustva drugih zemalja koje su već ušle u ovaj program.
Naša obaveza je i dalje da se termoelektrane suoče sa tom neminovnošću i na tome intezivno radimo, međutim, zaposleni u termoelektranama i njihovo rukovodstvo ne osjećaju teret tog pitanja i još su prilično ležerni u odnosu prema ovoj budućoj, a neizbježnoj, obavezi.
Kako to mislite ležerni?
Kao da nisu svjesni ozbiljnosti i neminovnosti tog pitanja. Shvatanje ovog problema je preduslov za konkretno djelovaje po tom pitanju, a naše dvije termoelektrane ne daju nikakve signale da su ga razumjele i do sada su jako malo učinile da informišu zaposlene o toj budućoj obavezi, kao i o njenim direktnim posljedicama
Do kada će raditi postojeće termoelektrane u RS?
Svi smo svjesni da je energetika postala vrlo dinamična oblast u kojoj je vrlo teško i nezahvalno odrediti pravi momenat za određene mjere i aktivnosti. Evropska unija je rekla da je to 2050. godina. Zatvaranje termoelektrana za nas nije povoljna opcija, zbog svega što sam prethodno rekao. Ali, postoji ogromna volja da nađemo najbolje rješenje i neki balans između naše realnosti i onoga što se od nas očekuje.
U osnovi nije upitna dekarbonizacija energetskog sektora, to je siguran put, već dinamika tog procesa
Pred termoelektranama su veliki izazovi i pritisci i danas nijedna evropska banka ne želi da finansira čak ni remont termoelektrana bez posebnih garancija.
U osnovi nije upitna dekarbonizacija energetskog sektora, to je siguran put, već dinamika tog procesa. Naš plan je da u narednih 10 godina u Republici Srpskoj izgradimo energetske objekte sa instalisanom snagom do 1.000 MW iz obnovljivih izvora, kako bismo dali aktivan doprinos u izvršavanju utvrđene dinamike dekarbonizacije i zahtjeva koji su pred nas postavljeni.
Sigurno da pozicija nas koji donosimo odluke nije tako zahvalna, jer smo u situaciji da istovremeno moramo da vodimo računa o pravovremenosti u donošenju odluka i efikasnim tehnologijama u koje ćemo investirati, a to će doprinijeti sigurnosti snabdijevanja, ravnomjernom razvoju određenih područja, efikasnom poslovanju preduzeća, zaštiti životne sredine i slično.
Hoće li RS graditi nove elektrane na ugalj?
Više od 90 odsto kapaciteta termoelektrana u zemljama Zapadnog Balkana je starije od 30 godina. Naše dvije termoelektrane u Gacku i Ugljeviku su upravo u toj kategoriji.
Uvođenje plaćanja CO2 povećava troškove rada termoelektrana, ali troškovi uvoza bili bi još veći
Energija proizvedena u tim elektranama nam je potrebna, jer nismo u mogućnosti da na jednostavan način obezbjedimo adekvatnu zamjenu iz obnovljivih izvora za energiju iz tih kapaciteta i očuvamo našu energetsku sigurnost. Svjesni smo da će uvođenje mehanizama trgovine emisijama CO2 i sve veći pritisci na proizvođače električne energije iz termoelektrana dovesti do značajnog povećanja troškova u poslovanju tih subjekata, ali treba imati u vidu da bi troškovi za energiju koju bismo morali da uvozimo bili još veći. Takve su naše sadašnje procjene.
Iz tog razloga su nam potrebni zamjenski kapaciteti za termoelektrane i u njih ćemo ulagati i razvijati ih.
Hoće li ti zamenski kapaciteti biti elektrane na ugalj?
Da, u mjeri u kojoj to mora biti. Želim napomenuti da u Republici Srpskoj ima dosta propisa koji regulišu oblast zaštite životne sredine, koji su usklađeni sa propisima Evropske unije i koje prilikom izgradnje energetskih postrojenja dosljedno primjenjujemo. Faktor uticaja na životnu sredinu je jedan od najvažnijih kriterijuma koji mora biti ispunjen prije nego što se odobri postupak dodjele koncesije za izgradnju.
Ono što je bitno je da se uz primjenu najnovijih tehnologija negativni uticaj na životnu sredinu može smanjiti na najmanju moguću mjeru, kao što je slučaj sa postrojenjem za odsumporavanje u RiTE Ugljevik, čijom ugradnjom smo smanjili emisiju štetnih gasova za oko 95 odsto, a time smo sačuvali i oko 2.000 radnih mjesta.
Izjavili ste da bi spor oko hidroelektrane Buk Bijela, koja je nedavno počela da se gradi, mogao da uspori dekarbonizaciju. Ako se ne grade hidroelektrane onda nema zamenskih kapaciteta za termoelektrane, koje bi trebalo ugasiti?
Tako je, mi ne možemo zatvoriti termoelektrane ukoliko prvo ne obezbjedimo zamjensku energiju.
Sve naše aktivnosti u oblasti energetike su usko povezane sa smjernicama iz Ugovora o Energetskoj zajednici, kojima smo veoma posvećeni i nastojimo da ih implementiramo onako kako su definisane, a to jedino možemo realizacijom novih većih projekata u oblasti obnovljivih izvora energije, na čemu intenzivno radimo proteklih par godina. Do sada smo napravili značajne iskorake i započeli realizaciju kako manjih, tako i većih investicionih projekata poput HE Dabar, HE na rijeci Bistrici, HE Buk Bijela, HE Ulog, Vetroelektrana Grebak, Solarna elektrana Trebinje 1, Solarna elektrana Bileća i mnogih drugih.
Bez realizacije velikih projekata, poput Buk Bijele, nema ni energetske tranzicije, ni energetske stabilnosti
Energija koju ćemo u narednih pet godina dobiti iz tih izvora u instalisanoj snazi bi mogla kompenzovati eventualno gašenje jedne termoelektrane i značajno uticati na strukturu proizvedene energije u Republici Srpskoj.
Bez realizacije velikih projekata nema ni energetske tranzicije, ni energetske stabilnosti, a opstrukcije projekata poput HE Buk Bijela imaju za jedini cilj da spriječe rast i razvoj Republike Srpske u toj oblasti, koji je i više nego vidljiv.
Ono što uvijek naglašavam je to da je energetska tranzicija naše opredijeljenje i naša obaveza, koju smo definisali i Strategijom razvoja energetike do 2035. godine, ali da istu moramo provoditi postepeno i u fazama, kako ne bismo narušili sigurnost cjelokupnog elektroenergetskog sistema, s obzirom na činjenicu da se oko 63% energije u Republici Srpskoj proizvodi u termoelektranama na domaći ugalj i da je u ovom sektoru zaposleno više hiljada radnika.
Fosilna goriva nisu budućnost, ali sigurno jesu naša sadašnjost, zbog čega bi nagli prestanak korišćenja uglja bio veliki udar za naš sistem i građane i zasigurno bi izazvao neke druge, mnogo ozbiljnije probleme, koje želimo da izbjegnemo.
Stoga ovoj temi moramo prići pažljivo, kako bismo na najbezbolniji način pronašli najbolje rješenje i naše obaveze i planove sproveli u djelo.
Evropska unija i Energetska zajednica traže dekarbonizaciju energetike, ali zemlje regiona trenutno zavise dosta od uglja u proizvodnji energije. S druge strane, evidentno je da se u ovim zemljama dešava energetska tranzicija, da je sve više volje da se nešto uradi, ali i da ove promene one ne mogu da sprovedu u istom tempu i obimu kao članice EU koje su pre svega ekonomski razvijenije. Šta je rešenje? Kako EU i Energetska zajednica mogu da pomognu zemljama regiona da što bezbolnije prođu kroz energetsku tranziciju?
Sve probleme sa kojima se svijet danas susreće i zbog kojih se okreće energetskoj tranziciji su izazvale upravo razvijene zemlje.
Kao posljedicu ubrzanog industrijskog i tehnološkog razvoja tih zemalja danas imamo velike globalne klimatske promjene, a to su velike vode i velike suše, koje su nanijele ogromne materijalne štete neprocjenjive vrijednosti. Danas je svijet okrenut tome da pokuša da energetskom tranzicijom nadoknadi te ogromne štete koje trpi. Tu smo gdje jesmo i, bez obzira što smo manje razvijeni, kao dio svijeta moramo pratiti sve aktuelne trendove u oblasti energetike.
Energetska tranzicija je sama po sebi ambiciozan i dugoročan poduhvat, zahtjevan i težak čak i za razvijene zemlje. Izazovi za male zemlje i zemlje u tranziciji kao što je naša je tim veći. Evropska unija treba toga da bude svjesna i od nje očekujemo pomoć u finansiranju tranzicijskog perioda.
Uz to nam je potrebna tehnička pomoć, kao i razmjena iskustava i već usvojenih rješenja koja su dala pozitivne rezultate u drugim zemljama.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.