EPBiH se opredelila za dekarbonizaciju, ali gradnja elektrana na obnovljive izvore ide sporo

Elektropriveda Bosne i Hercegovine (EPBiH) se, kako ističu u ovoj kompanji, opredelila za dekarbonizaciju, ali vreme će pokazati koliko će biti uspešni. Emir Aganović, savetnik generalnog direktora EPBiH, kaže da dosadašnje iskustvo govori da su spori, i da ima puno barijera, koje onemogućavaju gradnju zamenskih kapaciteta odnosno elektrana na obnovljive izvore.

U intervjuu za Balkan Green Energy News, Aganović, koji je i jedan od učesnika regionalne radionice u okviru projekta REPCONS, je govorio i o sudbini koja čeka termoelektrane i rudnike uglja u BiH, odgovorio je zašto se mora glasno i jasno reći da sledi zatvaranje rudnika i termoelektrana i naglasio da je gradnja bloka 7 u TE Tuzla u skladu sa ciljevima EU.

Federacija BiH je prošle godine usvojila program restrukturiranja EPBiH i Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne (EPHZHB). Šta taj plan konkretno podrazumeva?

Fokus tog programa u prvoj fazi je da se odvoji djelatnost distribucije, koja je prirodni monopol, od djelatnosti proizvodnje, trgovine, snabdijevanja, gde je moguća konkurencija, što je i obaveza prema Energetskoj zajednici.

Operatori distributivnih sistema će imati vrlo visoki stepen neovisnosti u odnosu elektroprivrede, koje su njihovi osnivači

Elektroprivrede će ostati jedini vlasnici novoformiranih kompanija, odnosno operatora distributivnih sistema (ODS). Međutim, ODS će imati vrlo visoki stepen neovisnosti u odnosu na elektroprivrede. To se može veoma brzo i lako uraditi jer su te djelatnosti i sada manje-više razdvojene, samo je potrebno to formalno obaviti.

Ne može se reć u kom pravcu će ići rješenje za rudnike

Naredne faze su mnogo važnije jer podrazumevaju odlučivanje kako će te ostale djelatnosti biti organizirane pri čemu se mora voditi računa i o statusu rudarskog sektora. Trenutno je EPBiH vlasnik sedam rudnika, samo jedan u FBiH nije unutar tog koncerna.

Ne može se reć u kom pravcu će ići to rješenje. Ali, mora se voditi računa o trendovima razvoja budućeg proizvodnog portfolija upravo sa aspekta njegove promjene jer će sutra dominirati obnovljivi izvori, a smanjivaće se proizvodnja iz uglja.

Koje opcije su trenutno na stolu kada je reč o rudarskom sektoru i termoelektranama?

Izvjesno je da se potrebe za ugljem u svakom scenariju smanjuju, pitanje je samo brzine i konačne godine kada će prestati njegova upotreba. I novi blok 7 u Termoelektrani Tuzla, snage 450 MW, će zahtijevati manje uglja jer kada bude na mreži biće ugašena tri bloka sa ukupno 500 MW. Ta tri bloka imaju stepen efikasnosti ispod 30%, emituju azotne i sumporne okside daleko iznad dozvoljenih limita, dok će blok 7 biti u skladu sa svim direktivama EU.

Prije 2027. možda već 2025. uskladićemo zagađujuće emisije iz TE sa evropskim direktivama

Do kraja 2023. zaustavljamo tri bloka, i još jedan do 2025. što je ukupno 600 MW. Ostaju dva bloka koja bi bila modernizovana da rade još 10-15 godina. Prije 2027. možda već 2025. u potpunosti ćemo uskladiti zagađujuće emisije iz TE sa direktivama EU.

U svakom scenariju Tuzla 7 će ostati da radi kao bazno proizvodno postrojenje

Problem emisija CO2 se rješava i podizanjem efikasnosti termoelektrana jer će Tuzla 7 imati najmanje 42% efikasnosti, a kada radi kao kogenerativno postrojenje i do 60%. Takođe, ti stari blokovi će raditi ograničeni broj sati. Koliko će biti na mreži zavisi od potrebe da se obezbijedi sigurnost snabdijevanja i od brzine gradnje elektrana na obnovljive izvore energije.

U svakoj varijanti blok 7 će kao visokoefikasni blok biti bazno proizvodno postrojenje, a za sve ostale blokove mogli bismo već sada definisati godinu kada će prestati sa radom, kao i mnoge zemlje EU.

Dosadašnje naše iskustvo kaže da smo jako neefikasni i spori

To je scenario koji govori da se mi odlučujemo za dekarbonizaciju, želimo da u skladu sa našim mogućnostima pratimo globalne ciljeve, ali koliko ćemo bit uspješni vidjećemo. Dosadašnje naše iskustvo kaže da smo jako neefikasni i spori, imamo puno birokratije i barijera koje onemogućavaju gradnju zamjenskih kapaciteta odnosno elektrana na obnovljive izvore.

Pokrivenost potrošnje električne energije obnovljivom energijom u BiH je veća od 50%

Ali, već imamo opipljive podatke o promjenama u strukturi potrošnje i smanjenju prozvodnje energije iz uglja. Utrošak uglja u dvije termoelektrane EPBiH, TE Tuzla i TE Kakanj u 2019. u odnosu na 1990. je 35% niži, a pokrivenost potrošnje električne energije obnovljivom energijom u BiH je veća od 50%.

U više navrata ste govorili da nema puno vremena da se nađe rešenje za rudnike i termoelektrane, i da je jasno da su zatvaranja rudnika neminovna. Kako ljudima u rudnicima i u termoelektranama objasniti da je prestanak korišćenja uglja neminovnost?

Nama je ključno pitanje u energetskoj tranziciji rudarski sektor. U Federaciji BiH ima 10.000 radnika u ovom sektoru, koji daju malu proizvodnju i imaju malu produktivnost. Čak i da nema nikakvih zahtjeva za dekarbonizacijom, broj zaposlenih bi se morao prepoloviti.

Odluka o rudnicima značiće i zatvaranje nekih od nih u relativno brzom vremenskom periodu

Moramo odrediti koji će rudnici raditi još pet godina, koji još deset, koji onoliko dugo koliko će raditi peostali blokovi i  blok 7. To će značiti i zatvaranje određenih rudnika u relativno brzom vremenskom periodu, dok će drugi morati da podignu produktivnost.

Najosetljivije pitanje je kako napraviti tranziciju na jedan pravičan način. Dati otpremnine, otvoriti nova radna mjesta u drugim sektorima, prebaciti radnike na neke druge poslove… Sve je to za BiH kao niskorazvijenu, siromašnu zemlju daleko veći izazov nego za razvijene evropske zemlje.

Treba jasno i glasno reći taj rudnik će biti zatvoren tada, ajde da pravimo planove kako ćemo to uraditi na jedan pravedan način

Šta nam treba? Malo vizionarstva. I političkog, i regionalnog, i svakakvog drugog, i reći: ajmo praviti projekte, ajmo aplicirati za sredstva EU za te regione zavisne od uglja. Opštine koje žive od uglja moraju znati, ali i političari na državnom nivou, da im je neophodna pomoć, da više neće moći da žive od uglja, već moraju da razviju nove biznise.

Zato kažem da treba malo vizionarstva, da se gleda malo dalje, a ne od danas do sutra, što je kod nas najčešći običaj.

Treba jasno i glasno reći taj kapacitet će biti zatvoren tada, ajde da pravimo planove kako ćemo to uraditi na jedan pravedan način.

Koliko u svemu tome mogu da pomognu stručnjaci, što je i ideja projekta REPCONS. Zašto je važno da se više čuje reč struke?

Važno je za političare, koji donose odluke, za lokalne zajednice, za direktore, menadžere, za radnike u celom energetskom sektoru. Važna je spoznaja, da postanu svjesni šta je to i šta se može očekivati.

Važna je stalna edukacija, informisanje. Poslije spoznaje slijedi suočavanje i prihvatanje takvih okolnosti i budućnosti koja će biti za deset, dvadeste  godina. Kada se suočimo sa golom istinom onda se treba uhvatiti posla.

Struka je važna od spoznaje do implementacije, u svim segmentima može da pomogne.

Janez Kopač, direktor Sekretarijata Energetske zajednice, izjavio je da će projekat Tuzla 7 biti ekonomska katastrofa zbog neminovnog uvođenja takse na emisije CO2.

Dodatni rast opterećenja u vezi sa CO2 za regiju će značiti i rast cijena na tržištu. Takva očekivanja se mogu potkrijepiti i činjenicom da u regiji danas postoji bilansi manjak koji će rasti, jer snaga novih kapaciteta, koji se grade, nije dovoljna i sporo se odvija.

S druge strane, značajan prostor za povećanje prihoda i pokrivanje dodatnih troškova, kao što je trošak CO2, postoji i u niskim cijenama snabdijevanja koje ne pokrivaju ni današnej troškove proizvodnje i koje su ispod tržišnih cijena.

Ima puno prostora da obezbedimo održivo poslovanje termoelektrana i posle uvođenja takse na CO2

Osim toga, planiramo da smanjimo proizvodnju termoelektrana, pa će uz intenzivniju gradnju kapaciteta na bazi obnovljivih izvora, udio termelektrana biti sve niži i niži. Tu je i smanjenje broja zaposlenih i povećanje produktivnosti, tako da ima puno prostora da obezbedimo održivo poslovanje bez obzira na taksu na CO2.

U međuvremenu je Energetska zajednica pokrenula i spor protiv BiH zbog ovog projekta.

Naši ciljevi ne odstupaju od evropskih ciljeva, a blok Tuzla 7 ima svoje mjesto jer će njegov doprinos biti u očuvanje sigurnosti snabijevanja i energetske neovisnosti što su izvorni ciljevi EU. Pri tome, kako je to utvrđeno i Pariškim sporazumom, ne treba zaboraviti specifičnosti pojedinih zemalja, posebno status razvijenosti i raspoloživost resursa.

Spor u vezi Tuzle 7 odnosi se na pitanje da li je prilikom izdavanja garancije bilo nedozvoljene državne pomoći. Uvjereni smo da uopšte nije nilo državne pomoći, a čak i da je bilo da se može smatrati dozvoljenom, jer je plaćena naknada u vrijednosti koja je u korelaciji sa tržišnim naknadama za slične garancije.