Foto: iStock
Dobijanje izuzeća od plaćanja prekogranične takse na CO2 Evropske unije za izvoz električne energije značilo bi veoma brzu i neizvodljivu dekarbonizaciju energetskog sektora Srbije, neprihvatljivu za domaćinstva i privredu, smatra Ljubo Maćić, specijalni savetnik u Ekonomskom institutu. Zato i nije bilo namere da se ono traži. Osim toga, on ističe da primena prekogranične takse onemogućava i spajanje tržišta električne energije ne samo Srbije, nego i drugih zemalja regiona sa Evropskom unijom i destimuliše ulaganja u obnovljive izvore.
Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM) će se primenjivati od 1. januara 2026. godine. Iako je najavljen pre najmanje pet godina, a na snagu stupa za manje od dva meseca, o njegovoj primeni i posledicama i dalje ima puno nedoumica, naročito za električnu energiju.
U susret početku primene Srbija je pripremila dva predloga zakona – o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte i o porezu na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda, rekao je Ljubo Maćić na konferenciji Elektrane 2025. u organizaciji Društva termičara Srbije,
Zakon omogućava proizvođačima električne energije, pre svih Elektroprivredi Srbije (EPS), koja generiše oko 90 odsto ukupnih prihoda od ovog poreza i čije potrebe za dekarbonizacijom su najveće, da dobiju poreski kredit do 20 odsto onoga što je uložila u obnovljive izvore energije.
Porez je određen na četiri evra po toni CO2, što će za EPS biti oko 100 miliona evra godišnje, uz umanjenje za poreski kredit. To je malo u odnosu na cenu u Evropskoj uniji (EU), ali su mnoge zemlje van EU krenule sa sličnim cenama da bi, na primer, zaštitile konkurentnost privrede. Taj iznos će u narednim godina sigurno rasti, upozorava Maćić.
Primena CBAM-a ne bi trebalo da značajno pogodi EPS
Dve manje dobre strane predloga su to što je porez određen samo za 2026. umesto za više godina unapred, kao i to što sredstva neće ići u namenski fond za dekarbonizaciju, već u opšti budžet. Maćić kaže da će poreski prihodi ići u opšti budžet, ali je navedeno da će se novac koristiti za dekarbonizaciju, što je u skladu sa namenom prihoda utvrđenom u Sistemu za trgovanje emisijama EU (EU ETS).
Maćić smatra da je Zakon o porezu na emisije oprezno dimenzionisan, prilagođen okolnostima i kontekstu i da će podstaći promene u pravom smeru, na način koji neće ugroziti sigurnost snabdevanja energijom i cene energije.
„Primena CBAM-a ne bi trebalo da značajno pogodi EPS, jer kompanija nema kapaciteta za veći izvoz električne energije i verovatno će nastojati da trguje u ovom regionu gde tog troška nema. Od ostalih roba, naročito će proizvodnja čelika, sa velikim izvozom u EU, biti pogođena CBAM-om i to će se najteže tehnološki rešiti“, ističe on.
Izuzeće za električnu energiju
CBAM će u prelaznom period od 2026. do 2034. dostići puni iznos, što će biti usklađeno sa rastom cena za emisija u EU ETS-u. Ali, to se odnosi na sve obuhvaćene robe osim električne energije gde će se CBAM odmah plaćati sa punom cenom.
Maćić navodi da je zbog toga članicama Energetske zajednice data mogućnost da dobiju izuzeće za električnu energiju do 2030, ali ako se ispuni šest uslova. Kritičan uslov za dobijanje izuzeća je onaj kojim se traži da zemlja prihvati da se u njoj od 2030. plaća cena emisije ekvivalentna onoj koja će tada biti u EU ETS-u. Nema indicija, dodaje, da to ne znači “jednaka cena”.
On objašnjava šta bi primena cene CO2 iz EU ETS u 2030. značila za Srbiju. Cena u EU je sada 80, očekuje se da će biti veća od 100, a čak se pominje da može dostići i 150 evra.
„Uz pretpostavku da će se emisija ugljenika iz termoelektrana u Srbiji u 2030. smanjiti na oko 22 miliona tona, godišnji dodatni trošak EPS-a bi, pri ceni emisije od 100 evra bio 2,2 milijarde evra, a pri ceni od 150 evra, 3,3 milijarde evra. Ukoliko bi se ovi troškovi preneli na kupce EPS-a, cena bi, u prvom slučaju porasla za oko 75 evra po MWh, a u drugom slučaju čak za oko110 evra“, procenio je on.
Poređenja radi, tržišna cena energije je sada oko 105 evra.
Međutim, ne mogu se svi ti troškovi preneti na krajnje kupce. Nekim delom, prvo bi mogla biti pogođena domaćinstva, ukoliko do 2030. i za njih cena energije ne bude dostigla tržišnu cenu. EPS, kako kaže, ne može da podiže cenu energije zbog troškova emisija, iznad one koja odgovara tržišnim cenama, jer bi deo kupaca prelazio kod drugih konkurentnijih snabdevača, čija su emisije manje.
To je samo po sebi dobro za kupce, ali to ima granice, jer su njihovi resursi još daleko od dovoljnih, upozorava on.
Evropska komisija nije spremna da obezbedi finansijsku podršku dekarbonizaciji regiona
Ukoliko bi i druge elektroprivrede u regionu sa visokim udelom uglja krenule sa smanjivanjem njegovog sagorevanja, rasle bi, kako dodaje, cene energije na berzama u odnosu na ostatak EU, što bi ubrzalo spiralu rasta i varijabilnosti cena.
Te više cene bi se prenele, prema njegovim rečima, i na industriju, što bi dalje urušavalo njenu konkurentnost, slično kao što se već događa u EU.
Pošto energije mora biti dovoljno, EPS bi radio i sa bitno povećanim troškovima, ali bi naglo ušao u ogromne finansijske gubitke koji bi ugrozili poslovanje cele kompanije, a što je još važnije, i sigurnost snabdevanja u Srbiji, smatra Maćić.
„Dakle, tako brza i skupa dekarbonizacija, pa i da je započeta ranije, bez mogućnosti zamene uglja drugim stabilnim izvorima snabdevanja, nije moguća u Srbiji. Daleko je od svake realnosti, a krajnje je upitna i pomisao da bi iko u tako brz i neizvestan proces mogao da krene“, uveren je on.
Pri tome, naglašava, dosadašnja komunikacija Ministarstva rudarstva i energetike sa institucijama Evropske komisije, zaključci Ministarskog saveta Energetske zajednice i dokumenta u okviru Berlinskog procesa za Zapadni Balkan (WB6) ne pokazuju da je Evropska komisija spremna da obezbedi finansijsku podršku dekarbonizaciji regiona, iznad one koju je obećala u okviru IPA i Plana rasta, a koja je nedovoljna.
Tri problema koje pravi CBAM: spajanje tržišta biće blokirano
Maćić podseća da Evropska komisija priznaje da problemi sa primenom CBAM-a na električnu energiju postoje, ali odgovore do sada nije ponudila. Tri su glavna problema, naglašava on.
Prvi je da, pri sadašnjim rešenjima, nije moguće, kako tvrdi, paralelno funkcionisanje CBAM-a i spojenih tržišta električne energije ugovornih strana Energetske zajednice i tržišta EU.
„Hronološki gledano, mi skoro dve decenije govorimo, pripremamo i radimo na toj integraciji. To je, između ostalog bio i jedan od najvažnijih razloga zbog kojih je i osnovana Energetska zajednica. CBAM će praktično suspendovati namere i realne napore da se tržišta spoje“, poručuje Maćić.
Kao drugi problem on navodi činjenicu da se troškovi CBAM-a pri uvozu električne energije u EU obračunavaju na bazi emisionog faktora termoelektrana na fosilna goriva, bez obzira koji udeo imaju u nekoj zemlji.
Maćić podseća da su Srbija i druge zemlje predložile da to bude bar nacionalni emisioni faktor, koji odgovara energetskom miksu. Za Srbiju je sada taj faktor 1,04, a kada bi se gledao nacionalni miks bio bio 0,7, pa bi trošak CBAM-a bio oko 40 odsto niži, ukazuje on.
Sve ovo će svakako da utiče na trgovinu i na investicije u obnovljivu energiju u regionu
Takođe, proizvođači električne energije u zemljama koje izvoze električnu energiju u EU ne mogu da koriste ni garancije porekla, niti ugovore o otkupu električne energije (PPA), da bi se zaštitili od CBAM.
I dalje je nejasno, podseća, kako će se tretirati tranzit električne energije, na primer, iz Bugarske preko Srbije u Mađarsku i ko će snositi te troškove.
Sve ovo će svakako da utiče na trgovinu i na investicije u obnovljivu energiju u regionu, upozorava on. To se već i događa i bez obzira na eventualna rešenja, šteta će ostati.
Maćić ukazuje da su se polovinom ove godine oglasili Evropska mreža operatora prenosnih sistema za električnu energiju (ENTSO-E), Federacija evropskih trgovaca električnom energijom (EFET) i EUROPEX, asocijacija EU berzi električne energije navodeći većinu ovde pomenutih nerešenih pitanja u primeni CBAM za električnu energiju.
Predložili su, između ostalog, da se zbog toga primena CBAM na električnu energiju odloži bar za godinu dana, dok se ne nađu rešenja za ove probleme.
Ima li rešenja?
Rešenje postoji i to ono koje se matematičkom terminologijom može označiti trivijalnim: ukinuti CBAM za električnu energiju, poručuje Maćić.
On smatra da je legitimno pitanje je da li je bilo opravdano uvoditi CBAM za električnu energiju. Ključni razlog za uvođenje CBAM je seljenje proizvodnje roba iz EU u druge zemlje koje nemaju naplatu CO2 (carbon leakage), a ono, ističe, za električnu energiju uopšte nije relevantno.
Drugo, dodaje, uvoz struje iz Energetske zajednice u EU je zbirno ispod jedan odsto proizvodnje u EU i opada. Jedino je Ukrajina bila značajniji izvoznik, a nebitan je uvoz u EU i iz drugih zemalja.
“Primena CBAM na električnu energiju će doneti EU niske klimatske i finansijske efekte, ali će, na drugoj strani, generisati nerešive probleme, osujetiti dobre namere u integraciji tržišta, poremetiti funkcionisanje i postojećeg poretka i prakse, i proizvesti, ne samo ugovornim stranama Energetske zajednice, nego još više članicama EU, mnogo veće finansijske štete, direktne i indirektne, i kontraproduktivne efekte”, tvrdi on.
Smatra da je rezervno i manje radikalno rešenje da se odloži primena CBAM, ali ne na jednu nego na deset godina, da bi se za elektroenergetski sektor obezbedila dodatna dugoročna regulatorna izvesnost i stabilno poslovno okruženje.
Svi iz regiona ne mogu da tvrde da su uradili sve što su mogli
Međutim, ovo nisu pitanja za implementaciona akta, čije finalne verzije se tek očekuju, nego za samu EU CBAM Uredbu, čije su izmene, koliko razume, nažalost već sprovedene.
Na kraju, on priznaje da svi iz regiona ne mogu da tvrde da su uradili sve što su mogli, daleko od toga, ali ambicije i vremenski okviri dekarbonizacije moraju biti realne i poduprte svim potrebnim resursima.
Nada se da će i od strane EU region imati više razumevanja i osećaja za realnost i spremnost da se promene adekvatno solidarno podrže. Takva podrška bi mogla promeniti uslove i kapacitet za sprovođenje i brzinu dekarbonizacije i promene energetskog miksa.
“I Sekretarijat Energetske zajednice bi, u slučaju klimatskih promena, trebalo da bude sa više entuzijazma nego do sada, zastupnik interesa ugovornih strana u Briselu, a samostalniji u odnosu na inicijative Evropske komisije ka ugovornim stranama“, poručuje Maćić.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.