Foto: Gerd Altmann from Pixabay
Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) objavio je novi godišnji izveštaj Emissions Gap Report 2025: Off Target o stanju globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte. Izveštaj prikazuje razliku između planova smanjenja globalnih emisija zasnovanih na postojećim nacionalnim politikama i nivoa smanjenja emisija potrebnog da bi se ispunili međunarodni ciljevi ograničavanja porasta temperature.
Deset godina nakon usvajanja Pariskog sporazuma, UNEP ističe da je sporazum imao značajnu ulogu u smanjenju globalnih temperaturnih projekcija i podsticanju razvoja obnovljivih izvora energije, politika i ciljeva. Ipak, zbog neuspeha zemalja da dovoljno brzo smanje emisije, svet će vrlo verovatno prekoračiti cilj Pariskog sporazuma o ograničenju zagrevanja na 1,5 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijski period, već tokom ove decenije.
Prema Pariskom sporazumu, zemlje su obavezne da svake pete godine dostavljaju svoje Nacionalno utvrđene doprinose (NDC), odnosno, planove za smanjenje emisija i prilagođavanje klimatskim promenama.
Implementacija samo trenutnih politika dovela bi do zagrevanja od 2,8 stepena Celzijusa
U izveštaju se navodi da su do 30. septembra 2025. samo 64 države potpisnice, odgovorne za 63 odsto globalnih emisija, podnele ili najavile NDC planove sa ciljevima ublažavanja za 2035. Međutim, samo 13 zemalja, koje zajedno čine manje od jedan odsto globalnih emisija, je ažuriralo ciljeve smanjenja emisija.
Pored nedostatka napretka u obavezama, izveštaj naglašava da postoji ogroman jaz u implementaciji. „Zemlje nisu na putu da ispune svoje NDC planove za 2030, a kamoli nove ciljeve za 2035“, stoji u izveštaju.
Izveštaj pokazuje da bi, uz punu primenu svih NDC planova, globalna temperatura do kraja veka porasla između 2,3 i 2,5 stepena Celzijusa, dok je prošlogodišnja prognoza predviđala rast od 2,6 do 2,8 stepena Celzijusa. Primena samo trenutnih politika dovela bi do zagrevanja od 2,8 stepena Celzijusa, u poređenju sa 3,1 stepena Celzijusa koliko je naveo prošlogodišnji izveštaj.
Sprovođenje svih NDC planova do 2035. godine smanjilo bi emisije za 12 do 15 odsto u odnosu na 2019 godinu. Međutim, zbog povlačenja Sjedinjenih Američkih Država (SAD) iz Pariskog sporazuma, ta brojka pada na 9-11 odsto.
To je daleko ispod potrebnog smanjenja od 35 odsto za ograničavanje rasta temperature do dva stepena Celzijusa i 55 odsto za 1,5 stepena Celzijusa.
Emisije sa efektom staklene bašte rastu
Globalne emisije gasova sa efektom staklene bašte: ugljen-dioksida (CO2), metana (CH4), azot-oksida (NOx) i fluorisanih gasova (F-gasova) su prošle godine dostigle rekordnih 57,7 milijardi tona CO2 ekvivalenta. To je rast od 2,3 odsto u odnosu na 2023. godinu.
Najveći doprinos emisijama potiče od sagorevanja uglja, nafte i gasa i čini oko 69 odsto ukupnih emisija. Zajedno, emisije CH4, N2O i F-gasova čine oko 24 procenta ukupnih emisija. Uprkos ključnoj ulozi fosilnih goriva, krčenje šuma i promena u korišćenju zemljišta ključni su faktori brzog povećanju emisija u 2024. godini, navodi se u izveštaju.
Najrazvijenije zemlje su odgovorne za 77 odsto emisija
Zemlje iz grupe najrazvijenijih – G20 (Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Nemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Meksiko, Rusija, Saudijska Arabija, Južna Afrika, Južna Koreja, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Evropska unija) odgovorne su za 77 odsto emisija, dok najnerazvijenije zemlje doprinose sa svega tri odsto.
Najveći emiteri su Kina, SAD, Indija, Evropska unije (EU), Rusija i Indonezija. Najveći apsolutni rast emisija zabeležen je u Indiji, zatim u Kini i Indoneziji, koje su među najnaseljenijim zemljama na svetu. Sa druge strane, emisije u EU su smanjene za 2,1 odsto.
Ciljevi Pariskog sporazuma su i dalje mogući – ali jedva
Izveštaj naglašava da su „hitna i stroga smanjenja emisija“ ključna za ostvarenje ciljeva Pariskog sporazuma, ali da novi NDC planovi i trenutna geopolitička situacija ne pružaju ohrabrujuće znakove da će se ta smanjenja ostvariti.
Inger Andersen, izvršna direktorka UNEP-a ističe da je tempo promena nedovoljan i da je smanjenje emisija „i dalje moguće – jedva, ali moguće“.
„Dokazana rešenja već postoje. Od brzog rasta jeftine obnovljive energije do smanjenja emisija metana, znamo šta treba da se uradi. Sada je trenutak da zemlje daju sve od sebe i investiraju u svoju budućnost kroz ambicioznu klimatsku akciju – akciju koja donosi brži ekonomski rast, bolje zdravlje ljudi, više radnih mesta, energetsku bezbednost i otpornost“, izjavila je Andersen.
Da bi se poništio svaki porast temperature od 0,1 stepena Celzijusa, potrebno je ukloniti oko 220 milijardi tona CO2
Da bi se poništio svaki porast temperature od 0,1 stepena Celzijusa, potrebno je ukloniti oko 220 milijardi tona CO2, što odgovara petogodišnjim globalnim emisijama. Iako se mnogi efekti ne mogu u potpunosti preokrenuti, UNEP naglašava da cilj od 1,5 stepena Celzijusa ostaje zakonska, moralna i politička obaveza svih vlada.
„Naučnici nam poručuju da je privremeno prekoračenje granice od 1,5 stepena sada neizbežno – počevši, najkasnije, početkom 2030-ih godina. A put ka budućnosti u kojoj se može živeti postaje sve strmiji iz dana u dan. Ali to nije razlog da odustanemo. To je razlog da pojačamo napore i ubrzamo delovanje. Cilj od 1,5 stepena do kraja veka ostaje naša zvezda vodilja. Nauka je jasna: taj cilj je i dalje dostižan – ali samo ako značajno povećamo svoj nivo ambicija“, rekao je generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš u svojoj poruci povodom izveštaja.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.