Foto: Pexels
Oko 28 odsto globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte je trenutno pokriveno različitim sistemima za određivanje cene ugljen-dioksida, a ukupni prihodi su prešli 100 milijardi dolara u 2024. godini, navodi se u najnovijem izveštaju Svetske banke.
Sistemi za određivanje cena ugljen-dioksida, pod kojima se podrazumevaju takse na CO2 i sistemi za trgovinu emisijama (eng. emission trading system – ETS), odnose se na oko polovinu globalnih emisija iz proizvodnje električne energije i industrije, dok je pokrivenost u drugim sektorima mnogo manja, saopštila je Svetska banka.
Tokom poslednje decenije, ukupna pokrivenost je porasla sa 12 odsto na 28 odsto, pri čemu su se prosečne cene ugljenika skoro udvostručile, prema izveštaju pod nazivom „Stanje i trendovi određivanja cena ugljenika 2025“.
Prihodi od šema za određivanje cena CO2 su se utrostručili u poslednjoj deceniji
Zanimljivo je da je proširenje kineskog ETS-a na industrijski sektor povećalo pokrivenost emisija sa 24 na 28 odsto.
Prihodi u 2024. godini bili su nešto niži nego u 2023. godini, ali skoro tri puta veći nego pre jedne decenije. Više od polovine prihoda ide na projekte zaštite životne sredine, infrastrukture i razvoja, napomenula je Svetska banka.
U izveštaju se takođe navodi da trenutno širom sveta funkcioniše 80 instrumenata za određivanje cena ugljenika, što je povećanje od pet u odnosu na proteklu godinu. Ti modeli pokrivaju emisije u ekonomijama koje čine skoro dve trećine svetskog BDP-a.
Širom sveta postoji 80 šema za određivanje cena CO2
Sve velike ekonomije sa srednjim prihodima (eng. middle income) su ili već primenile ili razmatraju direktno određivanje cena, pri čemu ETS-ovi čine većinu novih i planiranih instrumenata, prema podacima Svetske banke.
Viši direktor Svetske banke Aksel van Trocenburg izjavio je da određivanje cena ugljenika moćan alat koji pomaže zemljama da smanje emisije, povećaju domaće prihode i stimulišu zeleni rast i stvaranje radnih mesta.
Poljoprivredne emisije još nemaju cenu
kada se pogledaju različiti sektori, energetski sektor ima najveću pokrivenost, sa 51 odsto, a zatim sledi industrija sa 43 odsto.
Istovremeno, određivanje cena ugljenika pokriva 15 odsto emisija rudarskog sektora, 13 odsto emisija u građevinskom sektoru, 12 odsto emisija iz transporta i deset odsto u sektoru aviosabraćaja
S druge strane, emisije iz otpada imaju pokrivenost od samo dva odsto, a poljoprivreda uopšte nije obuhvaćena, navodi se u izveštaju State and Trends of Carbon Pricing 2025.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.