Perspektive proizvodnje električne energije iz solarnih elektrana u kontekstu projekta Solari 3000+ i 500+

Autor: Milutin Đukanović predsednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore (EPCG)

Da bi uopšte bilo moguće pokrenuti bilo koji projekat  a kasnije i realizaciju istog,  moraju se prvo definisati  osnovni ciljevi, odnosno pokrenuti projekat sa vizijom krajnjeg cilja.  Ukoliko se promaše ciljevi, sve kasnije aktivnosti su promašaji i donose štetu. U nastavku najprije definišemo ciljeve koje ćemo kasnije i objasniti.

Osnovni ciljevi su:

1. Proizvoditi i prodavati što više električne energije;
2. Proizvoditi jeftinu električnu energiju;
3. Proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora.

Prva dva cilja su univerzalna za sve poslovne procese koji se bave proizvodnjom određene robe, pod uslovom da je proizvod kvalitetan i konkurentan, odnosno da se može plasirati na tržište. Električna energija je jedan od rijetkih proizvoda iz Crne Gore koji je identičnog kvaliteta kao  i ona koja je proizvedena u  drugim, razvijenim  zemljama, zato što je njen kvalitet garantovan kroz održavanje frekvencije i napona u zadatim granicama. Takođe, za prodaju električne energije obezbijeđeno je tržište, kako unutar Crne Gore tako i van Crne Gore.

Sigurno je da će se potrošnja električne energije u narednom periodu, rastom privrednih aktivnosti,   povećavati, a samim tim potreba za povećanjem proizvodnje energije će rasti.

Što se tiče cijene električne energije, uzimajući u obzir investicione i eksploatacione troškove, najjeftinija je energija dobijena iz solarnih elektrana.

Treći cilj je najzanimljiviji i najmanje poznat široj javnosti  i zbog toga zaslužuje da se detaljnije objasni. Ovdje nećemo polemisati sa stavovima o opravdanosti odnosno neopravdanosti smanjenja proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva, već ćemo prihvatiti kao elementarnu činjenicu (razne direktive, stavove, sugestije EU, takse na CO2, poreze) da moramo da smanjujemo tu vrstu proizvodnje, a samim tim i emisije štetnih gasova. Smanjenjem ove vrste proizvodnje nameće se potreba za zamjenskom energijom i zato treba da uslijede  ubrzane aktivnosti za povećanje proizvodnje iz drugih izvora, a posebno obnovljivih.

Takođe, ovdje nećemo, mada je to veoma značajno, analizirati troškove balansiranja i skladištenja te energije, iz razloga što EPCG ima, zahvaljujući svojim hidroakumulacijama, izvanredan potencijal za balansiranje varijabilne  proizvodnje električne energije iz svojih obnovljivih izvora. O skladištenju možemo razmišljati uporedo sa izgradnjom solarnih izvora. Za prvih nekoliko stotina MW nedostatak kapaciteta za skladištenje strateški ne može da ugrozi proces i funkcionalnost sistema.

Kada sve ovo imamo u vidu, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, na principu fotonaponskog efekta, čini se više nego opravdanom.

Znači, ciljevi su opravdani.

Postavlja se osnovno pitanje: kako efikasno i brzo realizovati te ciljeve, a da se  realizacijom ne ugrozi strateški razvoj energetike u Crnoj Gori. Novi projekti, zbog ograničenog kapaciteta prenosne i distributivne mreže,  ne smiju narušiti stabilnost energetskog sistema. Oni moraju biti prihvatljivi za prenosnu i distributivnu mrežu, a kompatibilni  sa novim, još neizgrađenim, ali planiranim, izvorima električne energije.

U Crnoj Gori već su (koncesija dodijeljena 2018., gradnja je trebalo da počne 2020. godine, proizvodnja krajem 2021.) pokrenuti projekti izgradnje SE Briska Gora (I faza 50 MW, II faza 200 MW) i planirano je davanje pod koncesiju zemljišta u rejonu Veljeg Brda za izgradnju SE snage 200 MW. Sredinom 2021. godine EPCG je pokrenula  snažnu akciju evidentiranja, u istočnom dijelu opštine Nikšić, potencijalnih lokacija za izgradnju SE (takozvani projekat Kameno more). Takođe, pokrenut je i projekat izgradnje plutajuće SE na Slanom jezeru snage 40 MW. Svi ovi projekti su i dalje aktuelni, ali zbog raznih administrativno-tehničkih problema (nedefinisani prostorni planovi, nesređeni javni registri imovine i vlasnika, ograničeni i nedefinisani uslovi priključenja, neizvjesnost dobijanja raznih dozvola…) njihova realizacija je usporena ili gotovo zaustavljena. Suočeni sa velikim problemima u realizaciji ovih projekata, a svjesni činjenice da MORAJU da se grade novi izvori električne energije  i da se moraju prevazići administrativno-tehnički problemi, poslovodstvo EPCG, sredinom 2021. godine, dolazi na ideju da uspostavi novu poslovnu politiku u izgradnji novih SE.

PROIZVODI GDJE TROŠIŠ postaje novi poslovni moto EPCG.  Glavni protagonisti ove politike su EPCG i njeni potrošači. Kao posledica ovakvog razmišljanja pokreće se projekat SOLARI 3000+ i 500+. Suština projekta je da se kod 3000 fizičkih  i 500 pravnih lica, na njihovim krovovima, instaliraju SE snage od 3 kW do 30 kW. U toku realizacije odlučili smo da projekat proširimo i omogućimo pravnim licima ugradnju SE do 999 kW. Ukupno bi se izgradilo  solarnih elektrana zbirne  snage  oko 30 MW. Takođe, da bi se očuvala stabilnost distributivne mreže, potrošačima se dozvoljava ugradnja SE upravo one snage koja će omogućiti proizvodnju koja je dovoljna da podmiri njihovu potrošnju.

Šta se to moralo uraditi da bi počela realizacija  ovog projekta?

Navešćemo samo najznačajnije procese:

1. Izrada idejnog tehničkog rešenja;
2. Izrada Studije izvodljivosti i Poslovnog plana;
3. Javni poziv za obezbjeđenje finansijskih sredstava;
4. Medijska strategija za prijavljivanje potrošača;
5. Nabavka opreme;
6. Formiranje firme za ugradnju solarnih elektrana;
7. Obilazak prijavljenih potrošača, sa ciljem da se utvrdi postojanje tehničkih uslova i da se prezentuje detaljna ponuda (cijena, način otplate…);
8. Izrada ITR (za korisnike čija je snaga preko 30 kW);
9. Potpisivanje Ugovora sa potrošačem;
10. Ugovor o subvenciji (20%) sa EKO fondom;
11. Izrada glavnog projekta (GP za korisnike čija je snaga preko 30 kW);
12. Montiranje;
13. Atestiranje;
14. Ugovor sa CEDIS-om;
15. Ugovor sa FCS;
16. Ispostavljanje fakture potrošaču za ugrađenu opremu i izvršene usluge.

Ovdje je važno izdvojiti nekoliko značajnih elemenata koji ovaj projekat čine jedinstvenim:

1. Finansiranje

EPCG je obezbijedila kredit od IRF-a od 30.000.000,00 € za nabavku i ugradnju opreme (10 godina, grejs period 2 godine, kamata fiksna 1.63%). EPCG kredit prenosi na potrošače kojima se ugrađuje SE. Potrošaču se dozvoljava da mu rata za otplatu opreme bude za 1 cent manja od dotadašnjeg prosječnog računa za električnu energiju. Pošto je proizvodnja=potrošnja, odnosno troškovi električne energije su 0, u narednom periodu potrošač otplaćuje samo opremu i ti troškovi mu ne prelaze dotadašnje troškove potrošnje električne energije. Rok otplate je od 6 do 10 godina. Nakon otplate opreme električna energija za potrošača je besplatna.

2. Subvencije Eko fonda

EPCG je bila u obavezi da za 2022. godinu po osnovu emisije CO2 uplati EKO fondu oko 6.000.000,00 €. Pošto je EKO fond u obavezi da finansira takozvane zelene projekte, EKO fond se obavezao da će od sredstava koje dobija od EPCG dati subvenciju od 20%,  svakom potrošaču kome se ugradi SE u projektu SOLARI 3000+ i 500+.

Konačna faktura koja se ispostavlja potrošaču umanjuje se za tih 20% i na takvu fakturu se utvrđuju rate za otplatu opreme. EPCG umjesto jednokratne uplate od 6M uplaćuje tih 6M za period od 10 godina. Takođe, EPCG je donijela odluku, da kao vid dodatne subvencije potrošače oslobodi kamate.

Nije teško pretpostaviti sa čim bi se sve suočio običan građanin da je krenuo sam da obezbjeđuje kredit, nabavlja opremu, traži subvenciju od EKO fonda… Samo po osnovu nabavke cjelokupne opreme od strane EPCG, a ne pojedinačne nabavke svakom potrošaču napravljena je ušteda od još najmanje 10%.

3. Formiranje kćerke firme EPCG-SOLAR-GRADNJA (ESG) i formiranje Direkcije za obnovljive izvore energije u EPCG (DOIE)

Da bi se realizovao kompletan projekat, a i za realizaciju budućih projekata, odlučili smo da formiramo kćerku firmu ESG. Osnovni zadaci ESG (400 montera i električara, 50 inženjera, 50 radnika u logistici, magacinima, transportu i administraciji) su da vrši ugradnju i puštanje u rad SE. Svi monteri su prošli obuku kroz trenažni centar i dobili su odgovarajuće licence za vršenje montaža. Novoformirana DOIE je zadužena da komunicira sa potrošačima i obezbjeđuje dovoljan broj montaža, obezbjeđuje nabavku neophodne opreme (solarne panele, konstrukcije, podkonstrukcije, invertore, energetsku i zaštitnu opremu), priprema i kreira neophodnu dokumentaciju (ponude, ugovore, ITR, GP, plan montaža, ateste, zahtjeve prema CEDIS-u, zahtjeve prema FCS, fakture za ugradnju opreme i izvršene usluge), vrši monitoring nad instaliranim SE.

4. Oslobođena energija

Osim nesporne koristi koju ostvaruju naši potrošači kojima su ugrađene SE i činjenice da je angažovano preko 500 novozaposlenih koji su ovladali vještinama kojima mogu obezbijediti svoju egzistenciju, postavlja se pitanje koju korist ima EPCG od ovog projekta. Odgovor se nalazi u naslovu ovog pasusa. Šta je to oslobođena energija? Jednostavno, to je energija koju nećemo isporučiti potrošaču, kojem je ugrađena SE, po cijeni od 43 €/MWh, već ćemo moći da je izvezemo po znatno većoj cijeni. Važno je, takođe, naglasiti da EPCG u svom energetskom bilansu najveće deficite ima u ljetnjim mjesecima. Samo da podsjetim kako su se kretale cijene električne energije u prethodne dvije godine:

Da smo  2021. godine imali realizovan projektat 3000+ i 500+, odnosno instaliranih 30 MW SE i proizvodnju od 45.000 MWh, EPCG (cijena na HUPX berzi 113.86/MWh) bi prihodovala dodatnih 5.123.700,00€, a 2022. godine (cijena na HUPX berzi 271.66€/MWh) prihod bi iznosio 12.224.700,00€. Ukoliko bi se trenutna cijena (116.07€/MWh) primijenila za 2023. godinu prihod EPCG bi iznosio 5.223.150,00€. Posmatrajući projektovanu cijenu za 2024. godinu (156,19€/MWh) prihod bi iznosio 7.028.550,00€, a za cijenu za 2025. godinu (131,76€/MWh) prihod bi bio 5.929.200,00 €.

Ovi brojevi više nego dovoljno govore o koristi koju će ostvariti EPCG.

5. Zakonske izmjene

Prilikom početka realizacije projekta odmah smo se suočili sa  administrativnim preprekama, odnosno nesređenim javnim registrima. Za SE snage 3kW bilo je neophodno obratiti se  lokalnoj samoupravi sa Zahtjevom za UTU. To je strahovito usporavalo čitav proces. Na inicijativu EPCG, Skupština Crne Gore je donijela Izmjene zakona o planiranju i izgradnji objekata kojim se  prvo od UTU izuzimaju SE snage do 30 kW, a zatim i SE do 999 kW. Takođe, Skupština Crne Gore je usvojila  Izmjene zakona o PDV-u, kojim se solarni paneli iz više poreske grupe (21%) svrstavaju u nižu poresku grupu (7%), i tako je potrošačima-proizvođačima oprema za SE postala još jeftinija. Takođe, Ministarstvo finansija je dostavilo Mišljenje kojim nabavka opreme i robe koja služi za dalju prodaju, a to je slučaj u ovom projektu, ne podliježe procedurama Javnih nabavki. Sve ove aktivnosti su omogućile značajno ubrzanje projekta i učinile njegovu realizaciju izvjesnom.

Osim svih izuzetno pozitivnih efekata  koje donosi ovaj projekat i koje će donositi slični projekti, neophodno je ukazati, osim na već pomenute zakonske probleme, i na druge probleme, bilo objektivne, bilo subjektivne, a koje ćemo ovdje identifikovati:

• Zakonska regulativa. Osim već pomenutih izmjena zakona, neophodno je pojednostaviti procedure koje  se odnose na  priključenja SE na distributivnu mrežu, jasno definisati položaj CEDIS-a u sistemu potrošač-proizvođač
• Javni registri

• I dalje za projekte preko 30 kW, bez obzira na to što nijesu potrebni UTU, moramo prilikom izrade GP koji se dostavlja CEDIS-u imati uređene imovinsko-pravne odnose;
• Mora se raditi na unapređenju evidencije potrošača kako kod CEDIS-a, tako i kod FCS (Snabdijevanje);
• Nedostatak stručnog kadra;
• Imamo izuzetno malo  stručnog kadra koji je u stanju da radi Glavne projekte za SE snage veće od 30 kW;
• Inženjeri moraju značajno da unaprijede svoja informatička znanja;
• Komercijala mora znatno bolje da poznaje tržište opreme i robe neophodne za nabavku istih;
• Unutrašnje procedure;
• Potrebno je uprostiti sve unutrašnje procedure, od razvoja projekta, nabavki, do puštanja u rad SE i fakturisanja;
• Rad ESG;
• Precizno definisati odgovornost i obaveze svih zaposlenih;
• Riješiti finansiranje ESG, kada ne mogu da se rade montaže (vremenske prilike, nedostatak opreme, nedovoljan broj spremnih objekata), kako bi se zaposleni vezali za firmu i kako bi osjećali sigurnost;
• Komercijala da obezbjeđuje i rad mimo EPCG projekata.

Kada se sve uzme u obzir zaključak ne treba posebno izvoditi, već raditi na otklanjanju uočenih problema i užurbano raditi na nastavku ovog projekta kroz projekte Solari 5.000+ (70 MW) i Solari 10.000+ (100 MW).

Paralelno sa ovim aktivnostima neophodno je pristupiti i izgradnji velikih solarnih elektrana primjenjujući novu poslovnu politiku da hidroenergetsku infrastrukturu koristimo za priključenje SE. O kompatibilnosti, odnosno komplementarnosti HE i SE izlišno je govoriti kako sa tehničkog, tako i meteorološkog aspekta.

Da ne bi bilo zabune, da se ne pomisli da EPCG razmišlja samo o izgradnji SE, u EPCG postoji  veliki broj projekata koji se odnose na izgradnju hidro, vjetro i gasnih elektrana, ali ovo je bio osvrt na jedan projekat koji je poslednji pokrenut, a biće prvi završen.