Lokacija, lokacija, lokacija: kako prostorno planiranje može ubrzati razvoj obnovljive energije u jugoistočnoj Europi

Autorke: Željka Fištrek, Odjel za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša, Energetski institut Hrvoje Požar, i Dragana Mileusnić, programska direktorica za jugoistočnu Europu, The Nature Conservancy 

Za željeno ubrzanje primjene obnovljivih izvora energije u jugoistočnoj Europi, vlade i industrija trebaju od samog početka surađivati ​​s nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama. Najnovije izvješće Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP) i The Nature Conservancy (TNC) pretvara stavove dionika u alate za prostorno planiranje s ciljem identifikacije područja koja pokazuju velike prirodne kapacitete za proizvodnju električne energije i najmanje negativne utjecaje na ljude i okoliš.

Snažni trend dominacije obnovljivih izvora u proizvodnji energije diljem Europe osjeća se i na području jugoistočne Europe. U prošlosti je interes prvenstveno bio usmjeren na razvoj hidroenergije, ali danas energija sunca i vjetra brzo sustižu hidroenergiju. Međutim, nisu svi predloženi projekti obnovljive energije i realizirani, prvenstveno zbog protivljenja zajednice što je potaknuto lošim provođenjem projekata i nedostatkom komunikacije između investitora i vlada s jedne strane, te lokalnih zajednica i udruga zaštite okoliša i prirode s druge strane.

Budući da se očekuje daljnje širenje projekata energije vjetra i sunca, kako bi se osigurao pozitivan stav zajednice prema takvim projektima, vlade, investitori i developeri trebali bi planirati projekte i investicije u područjima u kojima su nepoželjni utjecaji i konkurencija za lokaciju i resurse (prvenstveno zemljište) minimalni.

Svladavanje podjele između vlada, industrije, lokalnih zajednica i nevladinih organizacija

Da bismo ubrzali prijeko potrebnu primjenu obnovljive energije, potreban nam je ne samo konstruktivan dijalog između promotora projekata, vlada, lokalnih zajednica i udruga zaštite okoliša i prirode nego i alati koji mogu integrirati poglede različitih skupina u planiranje obnovljivih izvora energije.

Navedeno se može postići mapiranjem i preklapanjem prirodnog potencijala sunca i vjetra sa društvenim i okolišnim osjetljivostima. Idealan ishod je skup lokacija koje su prihvaćene od strane društva (lokalne zajednice i NVO-a), a istovremeno mogu osigurati dobru proizvodnju električne energije.

Kao globalna neprofitna organizacija za zaštitu prirode i okoliša, The Nature Conservancy (TNC) primjenjuje ovakvo razmišljanje na globalnoj razini. U jugoistočnoj Europi TNC surađuje s Energetskim institutom Hrvoje Požar (EIHP) kako bi identificirao smjerove za razvoj obnovljivih izvora s najvišim okolišnim i socijalnim mjerama zaštite. Spomenuti pristup testiran je u Hrvatskoj na primjeru Zadarske županije.

Primjer iz prakse: Zadarska županija

Zbog izdašnog prirodnog potencijala obnovljive energije s jedne strane te visokih vrijednosti biološke raznolikosti s druge (otprilike polovica površine županije je u ekološkoj mreži Natura 2000), Zadarska županija odabrana je za testiranja pristupa i primjenu razvijene metodologije u jugoistočnoj Europi. O značaju turizma za gospodarstvo županije da i ne govorimo. S obzirom na spomenute karakteristike prostora županije, Zadarska županija je idealan prostor za razmatranje pristupa smještanju obnovljivih izvora energije uzimajući u obzir prirodne i društvene vrijednosti prostora.

Rezultati analize ukazuju na postojanje oko 22.529 hektara prostora niske osjetljivosti za razvoj sunčanih elektrana i oko 8.451 hektara za razvoj vjetroelektrana. Uz određene konzervativne pretpostavke, procjenjuje se da se na navedenim površinama može ostvariti oko 1,1 GW potencijala sunčeve i energije vjetra.

Kako smo došli do prostora? Prvi korak: uključenje dionika

Obratili smo se stručnjacima iz područja zaštite prirode, krajobraza, prostornog planiranja, prirodnih resursa kako bismo odredili komponente okolišne i društvene osjetljivosti koje je poželjno očuvati. Putem konzultacija sa stručnjacima ocijenili smo metodologiju i sagledali stavove dionika, a rezultate valorizirali putem radionice.

Iako je interes stručnjaka za zaštitu prirode (iz nevladinih organizacija i vladinih institucija) bio iznad očekivanja, odaziv institucija iz području poljoprivrede i šumarstva je izostao. Pametno i promišljeno planiranje obnovljive energije zahtjeva uključenje raznih sektora i međusektorsku suradnju, te navedeno treba poboljšati i provesti u metodologiji, ukoliko bi se metodologija primjenjivala na nacionalnoj razini.

Drugi korak: kartiranje osjetljivosti

U analizi osjetljivosti korištena su 22 skupa podataka na temelju prevladavajućeg stanja okoliša, karakteristika biološke raznolikosti, načina korištenja zemljišta te društvenih i kulturnih obilježja Zadarske županije, kako bi se definiralo pet zona osjetljivosti za razvoj projekata sunčanih i vjetroelektrana.

Važno je imati na umu da područja koja su definirana analizom kao područja niske osjetljivosti, nisu nužno područja predodređena za razvoj te da projekti u svim područjima, bez obzira na osjetljivost, i dalje moraju proći standardne postupke procjene utjecaja na okoliš (Ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš – OPUO i procjene utjecaja zahvata na okoliš – PUO). Međutim, prostorni planeri, investitori i agencije za zaštitu okoliša i prirode mogu koristiti karte osjetljivosti kako bi proaktivno identificirale potencijalne prostore sukoba za razvoj projekata sunčane energije i energije vjetra ili da istaknu mjesta koja imaju veći kapacitet za održivu sunčanu i energiju vjetra, gdje razvoj projekta može imati prioritet.

Treći korak: procjena potencijala proizvodnje

Nakon isključivanja područja neprikladnih za razvoj obnovljivih izvora energije (npr. područja pod strogom zaštitom, područja koja imaju nisku vrijednost energetskih resursa, sadrže biofizička ograničenja, pokazuju konkurenciju u korištenju prostora i dr.), procijenili smo područja potencijalno prikladna za razvoj obnovljive energije.

Rezultati ukazuju na okvirni potencijal od oko 1,1 GW sunčeve energije i energije vjetra u područjima niske osjetljivosti na mogućnost okolišnih i društvenih sukoba u Zadarskoj županiji. Za usporedbu, ovaj procijenjeni potencijal ekvivalentan je polovici hrvatskog cilja energije iz vjetra i sunca za 2030. godinu.

Kako povećati i replicirati ovaj pristup u jugoistočnoj Europi

Provedba Europskog zelenog plana u Sloveniji i Hrvatskoj i Zelene agende za zapadni Balkan pruža priliku za ubrzanje razvoja obnovljive energije u regiji, a u provedbi postoji uloge za svakog. Lokalne i nacionalne vlade trebale bi iznijeti mjere smještaja obnovljivih izvora energije u svojim energetskim i prostornim planovima.

Tajništvo Energetske zajednice trebalo bi pomoći u koordinaciji utvrđivanja prikladnih zona, kao dio provedbe nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP-ova), dok bi Europska komisija i europske javne banke trebale omogućiti financijsku i tehničku pomoć državama članicama i zemljama pristupnicama da izvrše ove procjene prije revizija NECP-ova, planiranih za sredinu 2023. godine.

Konačno, promotori projekata obnovljive energije trebali bi razmotriti pristup lokalnim zajednicama i nevladinim organizacijama od samog početka planiranja projekta, pozivajući ih na otvoren dijalog i nudeći konkretne mogućnosti suradnje.

Pozivamo sve zainteresirane za naš pristup da nam se obrate, kako bismo zajedno mapirali obnovljivu budućnost regije! Više informacija dostupno je u informativnom letku i tehničkom izvješću OVDJE.