Foto: John Cameron on Unsplash
Elektronski otpad u Evropi krije blago od oko milion tona kritičnih sirovina godišnje, dovoljno da formira liniju brodskih kontejnera od Pariza do Ciriha. To pokazuje novi izveštaj Perspektive za kritične sirovine, projekta FutuRaM, koji je analizirao tokove elektronskog otpada u EU, Velikoj Britaniji, Švajcarskoj, Islandu i Norveškoj. Autori dokumenta upozoravaju da gotovo polovina ovih materijala ostaje nedostupna, a da reciklaža i popravke nude značajne mogućnosti za smanjenje zavisnosti Evrope od uvoza i za podršku klimatskim i ekonomskim ciljevima.
Kritične sirovine se sa razlogom nazivaju kritičnima. Neophodne su za funkcionisanje privrede, a posebno za zelene i digitalne tehnologije, dok sa druge strane postoji rizik u snabdevanju. Njihova proizvodnja i isporuka zavise od malog broja zemalja ili lanaca snabdevanja podložnih političkim, ekonomskim ili ekološkim poremećajima.
Na neki način, kritične sirovine su nafta doba u kojem živimo i u gotovo su svim uređajima. Bakar je u kablovima, aluminijum u kućištima, a plemeniti metali u ekranima. Male, ali vredne količine retkih elemenata, poput paladijuma, neodimijuma i galijuma, nalaze se u laptopovima i mobilnim telefonima.
Elektronski i električni otpad je svojevrsni urbani rudnik
Novi izveštaj pod nazivom Perspektive za kritične sirovine, projekta FuturRaM, pokazuje da oko milion tona kritičnih sirovina u Evropskoj uniji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švajcarskoj, Islandu i Norveškoj svake godine završi u otpadu.
Slikovito prikazano, ova količina odgovara težini 50.000 natovarenih brodskih kontejnera od po 20 tona, koji poređani jedan pored drugog mogu da formiraju liniju dugu preko 600 kilometara, što je jednako rastojanju između Pariza i Ciriha.
Elektronski i električni otpad je svojevrsni urbani rudnik, kako ga nazivaju u izveštaju. Recikliranjem i popravkama može da se smanji kako potražnja za kritičnim sirovinama, tako i količina otpada. Iskorišćavanjem ovog potencijala, Evropa bi smanjila rizike po bezbednost snabdevanja, stvorila nova radna mesta i doprinela ostvarivanju klimatskih ciljeva.
U e-otpadu se nalazi čak 29 kritičnih sirovina
Samo 2022. je u regionu obuhvaćenom navedenim istraživanjem generisano 10,7 miliona tona električnog i elektronskog otpada ili oko 20 kilograma po osobi. Deseti deo, odnosno jedan milion tona, činilo je 29 različitih kritičnih sirovina.
Oko 46 odsto elektronskog otpada, odnosno oko pet miliona tona, nije prikupljeno ili obrađeno na propisan način
Samo 54 odsto, odnosno 5,7 miliona tona, prikupljeno je i obrađeno u skladu sa propisima Evropske unije. U izveštaju se navodi da je ovaj otpad prikupljan preko prodavnica, opštinskih punktova i komercijalnih sakupljača, a nakon obrade uspešno je reciklirano oko 0,4 miliona tona kritičnih sirovina, među kojima su bakar, aluminijum, silicijum, volfram i paladijum, kao i plemeniti metali poput zlata i srebra. Ipak, u opticaj nije vraćeno oko 0,1 milion tona materijala poput neodimijuma, disprozijuma, itrijuma i evropijuma.
Preostalih 46 odsto elektronskog otpada, pet miliona tona, nije prikupljeno ili obrađeno na propisan način, čime se povećava rizik od gubitka vrednih sirovina i zagađenja životne sredine. Najveći deo završava u mešovitom metalnom i plastičnom otpadu, na deponijama, u spalionicama, ili se izvozi, često putem neformalnih ili neregulisanih kanala.
Najbrži rast količine otpada očekuje se u kategoriji fotonaponskih panela
Izveštaj ističe da će godišnja količina otpada do 2050. iznosti između 12,5 i 19 miliona tona godišnje, što znači da će količina kritičnih sirovina u ovom otpadu porasti na od 1,2 do 1,9 miliona tona godišnje.
Ove procene zasnovane su na tri scenarija: poslovanje po ustaljenom načinu, oporavak i cirkularnost. U prva dva scenarija zadržavaju se sadašnji obrasci potrošnje, što dovodi do stalnog rasta količine generisanog otpada. Nasuprot tome, scenario cirkularnosti pretpostavlja duži vek trajanja proizvoda, češće popravke i ponovnu upotrebu, kao i manji broj novih uređaja koji ulaze na tržište, što rezultira znatno manjom količinom otpada.
„Čak i ako količina e-otpada stagnira u okviru cirkularne ekonomije, koncentracija vrednih materijala u proizvodima poput solarnih panela, punjača za električna vozila i servera – nastaviće da raste“, piše u izveštaju. Cirkularni pristup donosi dvostruku korist: stabilne količine otpada i smanjuje pritisak na životnu sredinu i rizike od curenja opasnih materija.
Očekuje se rast otpada od solarnih panela sa 0,15 miliona tona iz 2022. na dva do 2,2 miliona tona
U zavisnosti od politika i efikasnosti reciklaže, Evropa bi do 2050. mogla da povrati između 0,9 i 1,5 miliona tona kritičnih sirovina godišnje.
Iako će veliki uređaji, poput mašina za pranje veša, frižidera i serverske opreme, i dalje činiti najveći izvor elektronskog otpada po količini, najbrži rast očekuje se u kategoriji fotonaponskih panela. Njihov udeo u ukupnom otpadu danas je nizak, ali će se, prema procenama, do 2050. godine povećati više od deset puta. Očekuje se rast otpada od solarnih panela sa 0,15 miliona tona, zabeleženih za 2022, na dva do 2,2 miliona tona do 2050. godine.
E-otpad je nova zlatna žila
Da bi se povećala efikasnost i obim reciklaže kritičnih materijala, potrebno je prikupiti što više starih uređaja. U izveštaju se navodi da je neophodno unaprediti projektovanje proizvoda radi lakšeg rastavljanja. Na primer, standardizovani šrafovi i moduli olakšavaju vađenje magneta, ploča, kablova i drugih delova. Takođe, potrebno je proširiti kapacitete za preradu u Evropi i uspostaviti snažnije ekonomske podsticaje za povraćaj kritičnih sirovina.
„Evropa zavisi od trećih zemalja za više od 90 odsto kritičnih sirovina, a reciklira ih tek jedan odsto. Potrebna nam je promena svesti, e-otpad je nova zlatna žila, a reciklaža i geopolitika su sada neraskidivo povezane“, izjavila je evropska komesarka za životnu sredinu Jesika Rosval.
Ekonomske koristi od reciklaže elektronskog otpada su višestruke. Ulaganja u nova postrojenja za reciklažu, uključujući hidrometalurške tehnologije i urbane rudnike, otvaraju hiljade novih radnih mesta u sakupljanju, popravci i preradi otpada. Time se zadržava vrednost materijala unutar EU, umesto da se otpad izvozi, što znači milijarde evra u materijalima.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.