U fokusu

Koliko zelene energije imamo, a koliko nam je potrebno?

sonja-nikolic-autorski-tekst

Slika: BGEN

Objavljeno

24.05.2019.

Država

Podeli

Objavljeno

24.05.2019.

Država

Podeli

Autor: Sonja Nikolić, inženjer elektrotehnike

Efekat „staklene bašte“, koji je prouzrokovan prekomernim zagađenjem životne sredine sve više ugrožava opstanak ljudi i sveukupnog živog sveta. Prelazak na obnovljive izvore energije (OIE) je pokušaj da se taj proces što više uspori ako ne i sasvim zaustavi. Većina zemalja, pa i Srbija, se obavezala da će do 2020. godine određeni udeo energije biti iz OIE. Mnogima procenti o kojima se govori deluju zbunjujuće jer se prezentuju u zavisnosti od toga šta je potrebno pokazati i dokazati.

Kvote i vrsta OIE su stvar izbora

Sve više su prisutne polemike i u vezi ovog načina proizvodnje energije, pogotovo po pitanju hidropotencijala mini i mikro kapaciteta, njihove svrsishodnosti i smisla. Težnjom da postanemo članica Evropske Unije, Srbiji se nameće da određeni procenat energije koju trošimo mora biti proizveden iz OIE. Međutim, niko ne insistira na načinu i vrsti OIE iz kojih ćemo dobiti tu energiju, a kvote su stvar odluke vlade svake države ponaosob.

Energija iz OIE naizgled je dosta skuplja od one dobijene iz neobnovljivih izvora, jer se ne uračunavaju štete koje sagorevanje fosilnih goriva prouzrokuje  životnoj sredini i zdravlju ljudi. Upravo zbog tih šteta naučni krugovi veruju da način proizvodnje energije više nije pitanje cene nego našeg zdravog života i opstanka!

Treba nam 27% čega?

Srbiji je postavljen zadatak da do 2020. godine 27% „bruto nacionalne potrošnje energije“ bude iz obnovljivih izvora. Prema zvaničnim podacima Elektroprivrede Srbije (EPS), ukupna instalisana snaga svih 16 velikih hidroelektrana je 2.936 MW, što je oko 40,2% ukupnog elektroenergetskog potencijala. Izgleda da imamo procente koji prevazilaze zadatih 27%, ali ovde je reč o instalisanoj snazi, a ne o „bruto nacionalnoj potrošnji“.

Instalisana snaga je fiktivna vrednost koja predstavlja kapacitet postrojenja u idealnim uslovima i nije je moguće nikada dostići, već se, u realnosti, svodi na određeni procenat koji zavisi od tehnologije i izvora energije koji se transformiše u električnu. Za termoelektrane koeficijenat iskorišćenja instalisane snage je preko 80%, hidroelektrane od 50 – 85 %, vetrogeneratore oko 25% (teorijski do 59%), a za solarne ćelije u velikom rasponu od 12-39% sa tendencijom porasta.

Veština balansiranja

Pored kapaciteta, veoma je bitan i faktor izbalansiranosti elektroenergetskog sistema. Potrošnja energije se značajno menja na dnevnom, nedeljnom, mesečnom i godišnjem nivou. Pri planiranju kapaciteta elektroenergetskog sistema (EES) moraju se imati u vidu moguća maksimalna potražnja za isporukom, kao i moguća trenutna ograničenja u isporuci usled havarija ili drugih neplaniranih događaja. Ukupna rezerva kapaciteta mora da uračuna i remontnu rezervu (termo-agregati svake godine moraju da se remontuju 20-45 dana).

OIE imaju tu lošu stranu što, uglavnom, nisu konstantni, a time ni vremenski pouzdani. Obaveza EPS-a da preuzme svu proizvedenu energiju iz OIE veoma mnogo komplikuje balansiranje sistema.

Izgradnjiom MHE se nemilosrdno uništava priroda i životna sredina zarad veoma malih količina električne energije

Iz hidroelektrana 31% proizvodnje – da li smo već ispunili kvotu od 27%?

Na zvaničnoj internet prezentaciji EPS-a nedvosmisleno stoji da je 31% proizvodnje iz hidropotencijala tako da izgleda da je Srbija već ispunila kvotu od 27% iz OIE. Nažalost, to nije tačno. Podatak koliko električne energije proizvedene iz hidropotencijala se izvozi, zbog čega ne može da učestvuje u našoj „bruto nacionalnoj potrošnji“, nije nam dostupan. Energija koja ima „garanciju porekla“ iz OIE može da se proda daleko skuplje od one proizvedene u termoelektranama, ali onda učestvuje u zadatim procentima zemlje koja ju je kupila, a ne one koja ju je proizvela.

Ta „bruto nacionalna potrošnja“  uključuje i ogromne gubitke sistema od preko 13% od čega je skoro polovina netehničke prirode. Ti gubici su posledica krađa, ali i drugih aktivnosti ljudskog faktora i za njihovo eliminisanje nije potrebno skoro nikakvo ulaganje u sistem. Za otklanjanje tehničkih gubitaka potrebna su velika ulaganja jer su posledica nedostataka i zastarelosti infrastrukture.

Šta nas čeka?

U isto vreme, u cilju dostizanja 27%, u Srbiji se nemilosrdno uništava priroda i životna sredina izgradnjom malih hidroelektrana (MHE). Dok se u državama EU obustavlja i zabranjuje izgradnja, ali i ruše već izgrađene brane i MHE, Srbija se tek sprema za izgradnju najvećeg dela planiranih.

Ove godine ubrzano će se raditi na izdavanju novih dozvola i saglasnosti za izgradnju MHE, jer je model finansiranja povlašćenih proizvođača energije iz OIE, takozvana fid-in tarifa, produžen za još za godinu dana. Ovaj model podrazumeva da se u narednih 12 godina povlašćenim proizvođačima isplaćuje fiksna cena isporučene električne energije koja se računa samo u zavisnosti od vrste i kapaciteta postrojenja. Upravo ta fiksna cena investitorima obezbeđuje mirnih i spokojnih 12 godina, uz enormnu zaradu i povraćaj investicija posle samo četiri do pet godina.

Nadležni su samo deklarativno protiv gradnje MHE, još nema sistemskih rešenja i izmena zakona

Šta nam je činiti?

Pre svega, mora se insistirati na smanjenju gubitaka! Pri eliminaciji samo 2-3% ne bi nam trebala nijedna MHE!

Deklarativno, postoje izjave ministra za zaštitu životne sredine da je protiv izgradnje ove vrste objekata, postoje i neke pojedinačne aktivnosti ministarstva da se barem obezbedi poštovanje zakona kod izdatih dozvola, ali sistemski i na nivou izmene zakona još se ništa nije uradilo. Da li je u pitanju samo „kupovina vremena“ Ministarstvu energetike i pojedincima, pokazaće vreme.

Do tada se moraju budno pratiti svi projekti na izgradnji MHE od strane lokalnih zajednica i argumentovanim i zakonom definisanim mehanizmima odupreti se svemu što je protiv interesa prirode, životne sredine i lokalnog stanovništva.

Čista voda će biti najvažniji resurs u budućnosti i mora se sačuvati za pokolenja koja dolaze.

Komentara: (3)
Tamara / 25.05.2019.

Veoma koristan, realani cinjenicama potkrepljen tekst.

Hidroinzenjer / 26.05.2019.

Članak veoma tendenciozan i pun netačnosti, Srbija se obavezala da proizvodi 27% iz bruto finalne potrošnje u šta pored električne energije ulazi i potrošnja energije za grejanje i hlađenje kao i energija koja se troši u sektoru saobraćaja. Po izjavama zvaničnika iz MRE sada smo na 22%. U Srbiji još nije počela trgovina sa zelenom energijom a tek od nedavno je EPS najavio da će izdavati sertifikate o poreklu el energije. Tvrdnje da male hidroelektrane uništavaju prirodu dok su ostali izvori OIE bez uticaja na istu su smešni, kada je tako zašto Austrija ima 4000 mhe? Autor kao el inženjer je zaboravila da napomene štetnost vetro i solarne energije na el energetski sistem jer „prljaju“ sistem. Takođe svi ističu kako je tužno što je jezero Zaovine ispražnjeno a zaboravljaju da je ono ispražnjeno upravo zbog „peglanja“ proizvodnje iz vetro parkova.

Sonja Nikolić / 30.05.2019.

Razumljivo je nezadovoljstvo jednog hidroinženjera tekstom koji se kritički odnosi prema mini hidroelektranama koje su njegova interesna sfera. Tačno je da Austrija ima ogroman broj mhe, ali to nisu mhe derivacionog tipa kakve se grade kod nas i čija je mala proizvodnja energije nesrazmerna štetnom učinku na životno okruženje. Nigde ne piše da i ostali OIE nemaju svojih mana, ali za razliku od mhe, vetrogeneratori, iako imaju mnogo toga šta im se može prigovoriti, daju neuporedivo veću i za sistem veoma bitnu, količinu energije.
Takođe,nigde ne piše da bruto finalna potrošnja ne podrazumeva energiju za grejanje i hlađenje kao i energiju koja se troši u sektoru saobraćaja. Ali zato piše da obaveza EPS-a da preuzme svu proizvedenu energiju iz OIE veoma mnogo komplikuje balansiranje sistema što podrazumeva mnogo toga pa i to „prljanje“ sistema.

Unesite vaš komentar
Molimo sačekajte... Molimo vas popunite obavezna polja Dogodila se greška, osvežite stranu pa probajte ponovo. Vaš komentar je uspešno poslat na moderaciju.

Slični članci

IRENA-Globalni-kapacitet-solarnih-elektrana-2023-prestigao-hidroelektrane

IRENA: Globalni kapacitet solarnih elektrana 2023. prestigao hidroelektrane

24. maj 2019. - Za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora je 2023. instalirano rekordnih 473 gigavata, s ubedljivom dominacijom Kine. Ukupna snaga solarnih elektrana je prestigla hidroelektrane.

hgk lex specialis obnovljivi izvori energije udruzenje

Hrvatska gospodarska komora traži lex specialis za sektor obnovljivih izvora energije

24. maj 2019. - Udruženje za obnovljive izvore energije HGK pripremilo je novi position paper koji analizira najveće prepreke i nudi rešenja

Maja Turković

Maja Turković – liderka energetske tranzicije

24. maj 2019. - Kroz svoj rad u projektima obnovljivih izvora energije i WISE Srbija mrežu žena, Maja Turković ne samo što pomera granice u energetskom sektoru, već i podržava žene, gradeći put ka inkluzivnoj i održivoj budućnosti

Enlight zaokruzio finansijski aranzman vetropark Pupin Kovačice

Enlight zaokružio finansijski aranžman za vetropark Pupin kod Kovačice

24. maj 2019. - Izraelska kompanija Enlight je potpisala ugovore o zajmu, otkupu električne energije i balansiranju za svoj projekat vetroelektrane Pupin