ENERGETSKA TRANZICIJA – Ukinuti poticaje na OIE i prepustiti ih tržištu (drugi dio)

Autor: Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar

Najveći problem svih energetskih politika, uključujući i Evropsku uniju je nekonzistentnost. Izvlačenje jednog problema i njegovo parcijalno rješavanje. Sada prvi put EU pokreće jedinstvenu klimatsko-energetsku politiku, nacionalni planovi zemalja članica su u izradi i vjerujem da će to dovesti do konzistentne politike. Vidjet ćemo što će se događati u narednom razdoblju, piše Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar, u drugom delu (prvi dio) svog autorskog teksta.

Zaključno – U 30 godina mora se izgraditi više elektrana nego u prethodnih 100

Tranzicija energetskog sektora do 2050. godine je proces bez povijesnog iskustva koji zahvaća sve sudionike u tehnološkom lancu gospodarenja energijom, sve građane i gospodarske subjekte. Tranzicija obuhvaća niz procesa koji su pojedinačno suprotstavljeni, ali uklopljeni u jedinstvenu klimatsko-energetsku politiku omogućavaju realizaciju postavljenih ciljeva. Tranzicija je dinamičan proces koji uključuje rast standarda i kvalitete života, što znači i veće potrebe za energijom, ali i korištenje novih i učinkovitih tehnologija. U narednih 30 godina trebalo bi izgraditi više postrojenja za proizvodnju električne energije nego u prethodnih 100 godina.

Dosadašnje predtranzicijsko razdoblje omogućilo je razvoj tehnologija iskorištavanja vjetra i sunca koje su postale komercijalno isplative, razotkrilo je probleme biosektora te probleme i ograničenja administrativnog upravljanja energetskim sektorom.

Nosiva komponenta budućeg razvoja bit će otvoreno tržište energije, bez administrativnih prepreka i obveza. Energetski sektor bez emisija, odnosno stopostotno smanjenje emisija, sljedeća je zadaća u sklopu aktivnosti koje će se provoditi u EU, a za što je potrebno napraviti temeljito istraživanje mogućnosti, ograničenja, vremena implementacije, troškova i utjecaja na cijene.

Za ciljeve proizvodnje i potrošnje energije bez emisija potrebno je u cijelosti zamijeniti fosilna goriva, što sadašnjim tehnologijama nije moguće

Velika su očekivanja za ciljeve proizvodnje i potrošnje energije bez emisija, jer je za to potrebno u cijelosti zamijeniti fosilna goriva, što sadašnjim tehnologijama nije moguće. Na putu prema energiji bez emisija, vodik treba uzeti u obzir kao moguće gorivo budućnosti. Pri tome i CCS tehnologija može imati značajnu ulogu u tranziciji. Usprkos dosadašnjim, ne sasvim zadovoljavajućim rezultatima u istraživanjima korištenja CCS tehnologije, realno je očekivati da će povećanje cijena emisijskih jedinica ohrabriti novu etapu istraživanja i rezultirati sigurnosno i komercijalno zadovoljavajućim rezultatima, otvarajući dalje prostor dugoročnom razvoju održive globalne energetike na bazi vodika.

Kod energetske učinkovitosti najveći izazov je energetska obnova zgrada

Temeljna komponenta tranzicije energetskog sektora je povećanje energetske učinkovitosti, koja će se rješavati putem zakonodavstva, definirajući standarde i norme izgradnje infrastrukturnih sustava i energetskih objekata te uporabe uređaja, usmjeravanje prema učinkovitim tehnološkim rješenjima, a i isključivanjem uređaja koji ne zadovoljavaju minimalne standarde s tržišta. Najveći izazov je energetska obnova zgrada koja će zahtijevati sredstva potpore i angažiranje velikog građevinskog potencijala.

Druga komponenta su obnovljivi izvori koji će potaknuti tranziciju od fosilnih goriva prema električnoj energiji. Važna sastavnica tog procesa je upotreba komercijalno isplative tehnologije te njezino korištenje u okviru otvorenog tržišta, bez financijskih intervencija i obveza.

Mogućnost korištenja energije iz biosektora također predstavlja doprinos ostvarenju niskougljične strategije, ali se smatra da je proizvodnja energije unutar biogospodarstva potpora uspješnosti biogospodarstva, a ne autonomna energetska i poslovna aktivnost. Slično vrijedi i za energetsku oporabu otpada, gdje se mogućnost proizvodnje energije iz otpada koristi unutar koncepta održivog gospodarenja otpadom.

Tranzicija energetskog sektora je veliki izazov za istraživanje, razvoj novih industrija i poduzetništva i digitalizaciju energetike te ima pozitivan utjecaj na socijalnu politiku i društvo u cjelini. Tranzicija uključuje razvoj energetske infrastrukture, snažnije povezivanje mrežne infrastrukture sa svim susjedima, regionalnu suradnju i razvoj tržišta.

Tranzicija neće izazvati veće troškove u strukturi troškova kućanstava

Tranzicija energetskog sektora je ekonomski održiva i u konačnici neće izazvati veće troškove u strukturi troškova kućanstava. S tranzicijom se mijenja karakter troškova, povećavaju se investicijski troškovi, a smanjuju operativni troškovi i troškovi za energiju. Korist će osjetiti ona kućanstva koja prije provedu energetsku obnovu zgrada. Predložena tranzicija ne zahtijeva sredstva iz proračuna, a ima veliki potencijal za gospodarski razvoj i povećanje prihoda proračuna.

Tranzicija energetskog sektora zahtijevat će usklađivanje poreznog sustava s politikom naknada za emisije CO2, kako bi se postignula jednaka opterećenost svih korisnika fosilnih goriva i ublažile posljedice povećanja cijena za sve kupce energije.

Potrebna snažna politička odlučnost da se uvedu ekonomski tržišni odnosi u energetskom sektoru

Tranzicija energetskog sektora traži snažnu političku odlučnost da se uvedu ekonomski tržišni odnosi u energetskom sektoru. Drugi bitan korak je upravljanjem procesom putem poreza i naknada na CO2, kao jedinog ekonomskom instrumenta za realizaciju ciljeva tranzicije, ukidanje svih drugih naknada i intervencija u tržištu energije. Ukinuti poticaje na obnovljive izvore i prepustiti tržištu, a financijske intervencije (potpore) omogućiti samo na investicijskoj strani i to u segmentu biogoriva i istraživanja i razvoja. Harmonizirati poreznu politiku s novom politikom poreza ili naknada na CO2.

Zemlje s visokim udjelom proizvodnje električne energije iz ugljena trebat će razraditi posebne scenarije upravljanja tim procesom i zatražiti financijsku potporu iz EU. U narednih godinu do dvije za očekivati je da će se iskristalizirati klimatsko energetska politika Europe do 2050. godine bez emisija.