
Foto: Albert Hyseni on Unsplash
U slučaju nužde, ukoliko se cena gasa popne na 70 evra po megavat-satu, Italija bi verovatno morala da restartuje svoje termoelektrane na ugalj na kopnu, koje drži u hladnoj rezervi. Ova zemlja je zakonski odložila definitivan prestanak upotrebe uglja sa 2025. na 2038. godinu. Takođe u svetlu energetske krize, Nemačka namerava da takođe produži neke rokove, ali troškovi sve jače guraju rad ovakvih postrojenja van zone isplativosti, osim što su potrebna za daljinsko grejanje. Sledećeg meseca se u Bugarskoj tako gasi jedna od malobrojnih termoelektrana na ugalj.
Kada su na kraju februara Sjedinjene Države i Izrael započeli rat protiv Irana, poremećeni su globalni tokovi snabdevanja fosilnim gorivima i drugim kritično važnim sirovinama, cene su naglo skočile, a sa njima i zabrinutost za energetsku bezbednost Evrope. Italijanski ministar životne sredine i energetske bezbednosti Đilberto Piketo Fratin nagovestio je da će biti neophodno reaktivirati termoelektrane na ugalj ukoliko se cena prirodnog gasa popne do 70 evra po megavat-satu. Evropski referentni ugovor za čvorište TTF je relativno stabilan oko 45 evra za megavat-sat.
U kopnenom delu Italije su preostale dve elektrane na ugalj, u hladnoj rezervi. Još dve su pogonu na Sardiniji, ali se slabo koriste, a datum njihovog zatvaranja zavisi od završetka instaliranja dodatnog podmorskog kabla za vezu sa nacionalnom mrežom. Ugalj je prošle godine imao udeo od samo 1,1 odsto u domaćoj proizvodnji struje.
„Moramo da budemo spremni ukoliko bude neophodno“, kazao je Piketo Fratin, pojasnivši da je vraćanje uglju „scenario za nuždu“, a ne redovna situacija. Bez obzira na to, Italija je zakonom usvojenim početkom meseca produžila rok za konačno obustavljanje upotrebe uglja za 15 godina na 2038.
Nemačka razmatra mogućnost odlaganja rokova za zatvaranje određenih elektrana na ugalj
Kancelar Fridrih Merc izjavio je pre mesec dana da će, u slučaju produžene energetske krize i nestašica, Nemačka možda morati da zadrži određeni broj elektrana na ugalj u funkciji i nakon planiranih datuma po kojima se jedna po jedna gase.
Ta država ima zakon koji propisuje da se upotreba uglja okonča najkasnije 2038. godine, a šef vlade je naveo da taj rok neće biti probijen. S obzirom na troškove emisije gasova sa efektom staklene bašte, tržište je već bilo na putu da do 2032. godine potisne elektrane na ugalj ispod granice profitabilnosti. Ovaj vremenski okvir takođe zavisi i od izgradnje zamenskih elektrana koje će raditi na prirodni gas i vodonik.
AES gasi termoelektranu u Bugarskoj
AES Corp. zatvara svoju termoelektranu na ugalj AES Marica iztok 1 (AES Maritsa East 1) u Bugarskoj. Naime, 8. maja mu ističe dugoročni ugovor o snabdevanju s državnom elektroprivredom NEK, čime izlazi na slobodno tržište. Kompanija otpušta 350 ljudi, skoro sve zaposlene.
Firma vlasnica postrojenja u Galabovu u pokrajini Stara Zagora razmatra mogućnosti za dekarbonizaciju uključujući postavljanje reaktora na topljenu so na ovoj lokaciji.
Konzorcijum kojeg predvode Global Investment Partners – GIP (ogranak kompanije BlackRock) i EQT Infrastructure, a učestvuju kalifornijski penzioni fond CalPERS i katarski državni investicioni fond QIA, nedavno je dogovorio preuzimanje kompanije AES u gotovinskoj transakciji vrednoj 33,4 milijarde dolara, u koju su uključeni dugovi. Novi vlasnici prevode ovu komunalnu kompaniju u zatvoreno vlasništvo, dakle povlače je s berze. Najavili su da će investirati u čistu energiju. AES-ovo sedište je u Arlingtonu, u američkoj državi Virdžinija.
Brojne preostale elektrane na ugalj u Evropskoj uniji i šire aktivne su samo sporadično – za pokrivanje zimskih vrhunaca potrošnje ili samo dok sistemi daljinskog grejanja koje snabdevaju ne pređu na čistije izvore.







Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.