Energetske zadruge – Inovativni modeli biznisa u funkciji energetskog zaokreta u Bosni i Hercegovini

Autor: Prof. dr Azrudin Husika, diplomirani inženjer mašinstva, predsednik Regionalnog centra za edukaciju i informisanje iz održivog razvoja (REIC)

Energetika Bosne i Hercegovine u fazi je donošenja velikih odluka. S obzirom na važnost energetike u BiH, ove odluke definisaće razvoj čitave privrede, dok se njihovo donošenje mora sagledavati u kontekstu evrointegracija.

Na globalnom nivou, Evropska Unija (EU) predvodi implementaciju politike čiste energije, značajno mijenjajući energetske paradigme, regulatorne mehanizme i investicijske potrebe. U kontekstu eurointegracija, politika dekarbonizacije nema alternativu, samo je pitanje u kojem vremenskom periodu napraviti energetski zaokret od fosilne energije kao obnovljivoj i kojim mehanizmima.

Iskustva EU u dekarbonizaciji

Zemlje EU imaju različite uspjehe u provođenju politika dekarbonizacije tj. smanjenja zavisnosti od fosilnih goriva kroz povećanje udjela obnovljivih izvora energije (OIE) i energijske efikasnosti (EE). U pojedinim zemljama, poput Češke i Francuske, zbog neadekvatnih mehanizama za podsticanje, građani su se okrenuli protiv OIE, te podsticaje uglavnom koriste srednje i velike privatne kompanije, koje imaju pristup donosiocima odluka i ulažu novac iz drugih delatnosti u OIE, kao i državne kompanije. S druge strane, novac za podsticaje prikuplja se od krajnjih potrošača, odnosno građana. U ovim zemljama, politiku dekarbonizacije građani najviše osjete kao dodatno plaćanje za električnu energiju.

S druge strane, zemlje poput Njemačke i Danske, kroz podsticaje za OIE pokreću regionalni i lokalni razvoj, izvozne mogućnosti, socijalnu koheziju te mogućnosti zapošljavanja, ponajprije u malim i srednjim poduzećima i nezavisnim proizvođačima energije. Na taj način dobijaju podršku lokalnih zajednica za sve ambicioznije ciljeve o udjelu OIE u ukupnoj potrošnji, uprkos lobiranju, ponajviše državnih monopolističkih kompanija za postavljanje manje ambicioznih ciljeva.

Ključno je da se u tim državama na pitanja dekarbonizacije ne gleda samo kao na prijetnju privrednom razvoju, već i kao na šanšu za razvoj i u konačnici bolji životni standard građana. Na taj način se minimizira tzv. NIMBY efekat (Not in My Back Yard, a to je situacija u kojoj je stanovništvo načelno za izgradnju postrojenja na obnovljive izvore energije, ali se protive njihov izgradnji u njihovom neposrednom okruženju).  Taj efekat se najbolje vidi na primjeru malih hidroelektrana u BiH, gdje se gotovo u pravilu lokalno stanovništvo protivi izgradnji malih hidroelektrana.

Projekti se ne razvijaju samo zbog finansijskih razloga

Naučena lekcija iz politika dekarbonizacije zemalja EU je da su za uspješnu dekarbonizaciju potrebni inovativni modeli poslovanja u energetici uz postepeno smanjenje obima tradicionalnih modela. Davanje prednosti lokalnom vlasništvu pokazalo se uspješno u rješavanju NIMBY efekta. U tom smislu u nekim zemljama EU investitori u OIE postrojenja dužni su ponuditi lokalnoj zajednici određeni procenat u vlasništvu (u Danskoj je to najmanje 20%).

Kao dobar oblik organizovanja lokalne zajednice u EU, u kontekstu građanske energije i energetskog zaokreta, pokazao se model energetske zadruge. One razvijaju projekte OIE, koji su u potpunom ili djelimičnom vlasništvu zajednice koja živi na području gdje se projekat gradi. Zajednica se udružuje u investiranju, kojim će iskoristiti lokalne potencijale OIE, kao što su šumska biomasa, stajsko gnojivo, vjetar, krovovi objekata za izgradnju solarnih sistema itd. Članovi zadruge udružuju i dijele humane, finansijske i materijalne resurse radi investicija u projekte obnovljivih izvora energije u njihovim zajednicama.

Projekti se pri tome ne razvijaju samo radi finansijskih razloga, već radi rješavanja društvenih i okolinskih problema zajednice kroz stvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje kvaliteta zraka (zamjenom grijanja na ugalj grijanjem na lokalno prikupljenu biomasu), izgradnje lokalne infrastrukture, održivosti sportskog kluba, itd.

Prve energetske zadruge u BiH – ENZA

Regionalni centar za edukaciju i informisanje iz održivog razvoja (REIC) uz podršku njemačke fondacije Heinrich Böll u BiH već treću godinu implementira projekat promovisanja i razvoja energetskih zadruga – Energetske zadruge u BiH (ENZA). Osnovni cilj projekta je promocija koncepta energetskih zadruga u odabranim područjima i pomoć pri njihovom osnivanju.

Specifični ciljevi projekta su: (i) promocija korištenja OIE na lokalnom nivou u lokalnom vlasništvu, (ii) prezentacija dobrih praksi u EU i okruženju, (iii) uspostavljanje  primjera za slične projekte u drugim regijama BiH.

U prvoj godini implementacije održani su seminari o konceptima i potencijalima energetskih zadruga u BiH za zainteresirane strane (poljoprivredne zadruge, lokalne razvojne agencije, nevladine organizacije,…).

Tokom druge godine identificirane su potencijalne energetske zadruge za koje su pripremljene studije izvodljivosti. Izrađene su dvije studije izvodljivosti formiranja energetskih zadruga, nakon čega su odabrane regije – Nemila i Prijedor, u kojima će se pokrenuti proces osnivanja.

Studija izvodljivosti osnivanja energetske zadruge u Nemili identifikovala je drvnu sječku kao priliku za uključivanje lokalnog stanovništva na poslovima prikupljanja i prodaje šumskog drvnog ostatka. Na taj način postići će se razne koristi, od povećanja standarda života preko zapošljavanja, pa sve do sprečavanja šumskih požara.

Kao osnovna djelatnost energetske zadruge u Prijedoru, predložena je proizvodnja i korištenje energije iz biogasa, udruživanjem lokalnih farmera. Izvršena je analiza isplativosti formiranja zadruge, koja bi upravljala izgradnjom i radom biogasnog postrojenja. U studiji je izvršeno lociranje farmi na osnovu čega je odabrana optimalna lokacija za postrojenje prema ukupnom broju životinja  budućih zadrugara.

Pozitivna reagovanja lokalnog stanovništva

Analize za obe zadruge obuhvataju procjenu tehničkih potencijala za odabrane obnovljive izvore energije, analizu finansijske i ekonomske opravdanosti i analizu spremnosti uključivanja različitih aktera u zadrugu. Studije o procjeni tehničkih i ekonomskih potencijala za osnivanje energetske zadruge su konciprirane na način da budućim zadrugarima u odabranim regijama pruže osnovne informacije kao značajan alat za odlučivanje o njihovom formiranju.

Studije su pokazale da finansijska održivost zadruga zavisi prije svega od koncepta. Zaključak je da biogasna zadruga ne može biti održiva ukoliko se koncentriše isključivo na prihod od proizvodnje električne energije, već to mora biti koncept, kojim će se iskorištavati i proizvodi kao što su digestat i toplotna energija,  a održivost zadruge za drvnu sječku zavisi od tržišta drvne sječke koje će prepoznati kvalitet biomase na koju se zadruga fokusira. Reakcije lokalnog stanovništva su pozitivne, o čemu najbolje govori odziv na seminare i radne sastanke.

U 2018. godini REIC nastavlja sa aktivnostima na promociji energetskih zadruga. Planirano je osnivanje prve energetske zadruge u BiH. U tom smislu provode se aktivnosti na osnivanju energetske zadruge u Nemili.