Foto: Freepik
Narodna skupština Republike Srbije usvojila je novi Zakon o zaštiti vazduha. Ministarstvo zaštite životne sredine tvrdi da taj akt unosi značajne novine i nova rešenja za bolji kvalitet i efikasniju zaštitu vazduha. Međutim, brojne organizacije civilnog društva još od januara, kada je zakon stavljen na javnu raspravu, ističu da on ne rešava suštinske uzroke zagađenja, te da zakon deluje kao pokušaj delimične harmonizacije s direktivama Evropske unije, a ne kao iskren napor da se poboljša kvalitet vazduha.
Zakon o zaštiti vazduha nije menjan od 2009. godine. Nova rešenja su usklađena sa regulativom Evropske unije, po rečima ministarke zaštite životne sredine Sare Pavkov.
„Usvajanjem Zakona o zaštiti vazduha napravili smo značajan korak napred u ovoj oblasti. Nakon dugogodišnje primene prethodnog zakona i donošenja drugih propisa, uočili smo potrebu za unapređenjem zakona radi usklađivanja s evropskim zakonodavstvom“, izjavila je.
Kao ključne izmene, Pavkov je istakla profesionalizaciju procesa merenja posebne namene, jasnu razliku između podataka i informacija, veću transparentnost kroz sveobuhvatne konsultacije i veće učešće javnosti u donošenju kratkoročnih akcionih planova za kvalitet vazduha.
„Ono što je za građane možda najvažnije: novim zakonom proširena je i pooštrena kaznena politika, precizirani su rokovi u kojima nadležni organi moraju obavestiti javnost o rezultatima merenja zagađujućih materija, a detaljnije su regulisane obaveze i nadležnosti inspektora, što omogućava bolju primenu zakona“, naglasila je ministarka.
Pavkov je ocenila da je stvoren normativni okvir za efikasniju primenu mera zaštite vazduha u praksi. Osim novog zakona, novina u zaštiti vazduha je projekat zamene starih kotlarnica na ugalj i mazut. Vlada je obezbedila sredstva za ovaj projekat uzimanjem kredita od Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u vrednosti od 50 miliona dolara.
Organizacije civilnog društva upozoravaju na nedostatke zakona
Sa druge strane, još od januara, kada je zakon stavljen na javnu raspravu, grupa od 20 nevladinih organizacija upozorava na njegove nedostatke.
Elizabet Paunović iz Nacionalne ekološke asocijacije (NEA) rekla je u emisiji Probudi se na televiziji Nova da je zakon svakako unapređenje u odnosu na prethodni. „Međutim, da smo primenjivali odredbe zakona i podzakonskih akata i programa koje je donela vlada, bilo bi poboljšanja i sa starim zakonom“, napomenula je.
Ona je rekla da su ekološke organizacije dale primedbe kada je zakon pušten na javnu raspravu. Neke od sugestija su usvojene, poput one da se iz zakona ne izbacuje pojam javnost, što je jako važno u kontekstu transparentnosti, navela je Paunović.
Novi zakon u Srbiji ne definiše dozvoljene vrednosti zagađujućih čestica
U ministarstvu kažu da je zakon usklađen sa zakonodavstvom Evropske unije. Međutim, Paunović je skrenula pažnju na to da je Evropska unija 2024. usvojila novu Direktivu o kvalitetu ambijentalnog vazduha (AAQD), dok je naš zakon usleđen sa prethodnom direktivom, iz 2008. godine. EU je tako postavila stroža ograničenja i ciljane vrednosti za zagađujuće materije sa ozbiljnim uticajem na zdravlje ljudi, približne vrednostima koje preporučuje Svetska zdravstvena organizacija.
Novi zakon u Srbiji ne definiše dozvoljene vrednosti, nego će biti određene podzakonskim aktima.
Sporna tačka na koju su ukazale organizacije jeste lokalni monitoring kvaliteta vazduha. Po slovu zakona, lokalne samouprave mogu samostalno da uspostavljaju mreže za monitoring u skladu sa sopstvenim mogućnostima. To znači da neće biti obavezujućeg, sveobuhvatnog i kontinuiranog praćenja svih zagađujućih materija u vazduhu.
Nadležni organi imaju rok od pet dana da u slučaju ekološkog incidenta odluče da li će pokrenuti merenja posebne namene
Odredba koja posebno zabrinjava jeste ona koja predviđa da u slučaju ekoloških incidenata, poput požara na deponijama, nadležni organi imaju rok od pet dana da odluče da li će pokrenuti merenja posebne namene. U praksi, ovo znači da merenje može biti sprovedeno tek nakon što se eliminiše izvor zagađenja, kada su koncentracije zagađujućih materija već vraćene u dozvoljene granice. „U slučaju nekog ekstremnog trenutnog zagađenja, treba uraditi ciljana lokalna merenja odmah, da bi se dao pravi javnozdravstveni savet“, upozorila je Paunović.
Novina u zakonu o zaštiti vazduha je da se iz njegovog obuhvata izuzimaju pravna lica i preduzetnici koji sprovode aktivnosti i poslove za potrebe odbrane zemlje. Ovom odredbom se može stvoriti prostor za zloupotrebu, jer svako ko dobije potvrdu da je bitan za odbranu zemlje može da zagađuje.
Nastavak prakse ignorisanja emisija iz termoelektrana
Poslednjih godina su u fokusu stare kotlarnice na ugalj i mazut. Značajno doprinose zagađenju, a naročito u gradovima sa izraženim prekoračenjima emisija štetnih materija – Beogradu, Nišu, Valjevu, Zaječaru, Novom Pazaru i Smederevu. Za njihovu zamenu odobren je već pomenuti kredit EBRD-a.
Međutim, veliki broj individualnih ložišta, kao i termoelektrane, koje se retko pominju, izvori su zagađenja. Paunović se pozvala na podatke Instituta za zdravstvene efekte iz Bostona, prema kojima 26 odsto svih zdravstvenih problema izazvanih česticama PM2.5 potiče od emisija termoelektrana na ugalj u Srbiji i susednim zemljama.
Zakon taksativno navodi planove i programe koji bi trebalo da budu osnovni instrumenti u zaštiti vazduha. Među njima je i nacionalni plan za smanjenje emisija iz starih velikih postrojenja, ali se njegovo sprovođenje ne uređuje detaljno, što ostavlja prostor za nastavak prakse ignorisanja emisija iz termoelektrana.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.