Kućna ložišta su dominantan uzročnik zagađenosti zraka

U sredinama gdje ne postoji daljinsko grijanje ili, ako postoji, pokriva relativno mali dio urbanog područja, a domaćinstva koriste pretežno čvrsta goriva, onda su upravo ona najveći uzročnik zagađenosti zraka, objašnjava za Balkan Green Energy News Azrudin Husika, redovni profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Zagađenost zraka u ovom regionu je ekstremna – posebno zimi, kada koncentracije zagađujućih materija prelaze preporučene vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije. Sarajevo, Skoplje, Beograd, Zagreb i drugi gradovi su često među najzagađenijim u svijetu, što ima katastrofalne posljedice po zdravlje stanovništva. Procjenjuje se da u Evropi 400.000 do 500.000 ljudi svake godine prijevremeno umre zbog posljedica onečišćenja zraka. Posljednji podaci za regiju su također alarmantni, jer u Bosni i Hercegovini zbog tog faktora godišnje umire oko 3.300 ljudi, u Hrvatskoj 3.400, a u Srbiji 13.000 ljudi.

U sredinama gdje ne postoji daljinsko grijanje ili, ako postoji, pokriva relativno mali dio urbanog područja, a domaćinstva koriste pretežno čvrsta goriva, onda su upravo ona najveći uzročnik zagađenosti zraka, kaže Azrudin Husika, redovni profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje predaje grupu predmeta koji pokrivaju kvalitet zraka, obnovljive izvore energije i ekonomiku u energetici.

Prema njegovim riječima, situaciju dodatno pogrošava loše održavanje dimnjaka i korištenje neefikasnih kotlova i peći.

Uticaj kućnih ložišta na zagađenost zraka u Sarajevu je preko 60 posto

„Kućna ložišta emituju u prvom redu čvrste čestice, u slučaju korištenja uglja i drveta, a korištenje uglja uzrokuje dodatno i emisije sumpor-dioksida. Kućna ložišta su i izvor emisije ugljen-monoksida i, u nešto manjoj mjeri, azotnih oksida, a kod nas nemaju uređaje za prečišćavanje dimnih gasova“, kaže naš sagovornik.

Otežavajuća okolnost je da se emisije iz kućnih ložišta javljaju u toku zimskih mjeseci kada se koncentracije zagađujućih materija najslabije razrjeđuju, a naročito kada se pojavljuje temperaturna inverzija u kotlinama.

„Tada kućna ložišta imaju dominantan uticaj na zagađenost ambijentalnog zraka. Kada se gleda čitava godina, uticaj je, naravno, manji, jer van sezone grijanja ove emisije ne postoje. Prema nekim istraživanjima, uticaj kućnih ložišta na zagađenost zraka u Sarajevu je preko 60 posto. Uticaj ložišta za zagrijavanje objekata na zagađenost zraka je znatno manji tamo gdje postoji daljinsko grijanje“, govori profesor.

Emisije iz saobraćaja posebno opasne

Husika objašnjava da korištenje prirodnog gasa za grijanje znatno smanjuje emisije, pogotovo čvrstih čestica i sumpor-dioksida, ali da zbog energijski neefikasnih objekata mnogi ne mogu da priušte korištenje prirodnog gasa, jer su troškovi visoki. U većini urbanih sredina, na drugom mjestu po uticaju na zagađenost zraka je saobraćaj.

„Emisije iz saobraćaja su posebno opasne zbog blizine receptora, a to su pješaci i vozači koji se nalaze na par metara od auspuha. Vozila sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem su u manjoj ili većoj mjeri izvori emisija sitnih čestica, koje su veoma štetne. Velike su emisije i ugljen-monoksida i azotnih oksida. Emisije zavise od broja i starosti vozila, kao i od režima saobraćaja“, dodao je.

Uticaj termoelektrana na ugalj je u većini slučajeva manji od uticaja kućnih ložišta

Podsjeća da i termoelektrane na ugalj emituju velike količine zagađujućih materija. Međutim, njihov uticaj na ambijentalne koncentracije je u većini slučajeva manji od uticaja kućnih ložišta, zbog visokih dimnjaka i lokacije, ističe Husika.

„Emitovane iz visokih dimnjaka, zagađujuće materije se rasprostiru na većem području. Pri tome se koncentracije razblažuju, ali dolazi do depozicije zagađujućih materija, što je također štetno. Termoelektrane na ugalj su najveći izvori emisija ugljen-dioksida, ali ugljen-dioksid nije zagađujuća materija, kao što su to sumpor-dioksid, azotni oksidi i čvrste čestice“, kazuje profesor te dodaje da i spaljivanje poljoprivrednih ostataka, požari na deponijama te ispuštanje štetnih materija iz industrijske proizvodnje također imaju značajan uticaj na zagađenost zraka.

Uticaj zgrada na zagađenje

Husika posebno naglašava da zgrade mogu usporavati strujanje zraka ako imaju nepovoljan oblik kao što su velike kontinualne površine orijentirane okomito na dominantni pravac strujanja.

„Međutim, da bi usporavale zrak potrebno je da zrak struji određenom brzinom to jest da se ima šta usporiti ili zaustaviti. Zrak je najzagađeniji zimi kad nema strujanja vjetra. Tada je značajan uticaj zgrada na stvaranje uzgona, što je povoljno za smanjenje zagađenosti zraka, jer je zrak na površinama fasade topliji za jedan do dva stepena Celzijusa od okolnog zraka“, navodi naš sagovornik.

Smatra da je priča o uticaju visokih zgrada na kvalitet zraka pogrešno shvaćena te da se problem ne rješava zabranama, već prostornim planiranjem u kojem se jasno traži oblik zgrade koji će pružati najmanji otpor strujanju zraka.

Uticaj visokih zgrada se ne rješava zabranama, nego oblik zgrade treba da pruži najmanji otpor strujanju zraka

„Traže se sistemi grijanja i hlađenja bez emisija, ukoliko je zrak prekomjerno zagađen na toj lokaciji, te se uz to definišu i uslovi za odvijanje saobraćaja bez velikih zastoja prilikom korištenja zgrade. Može se definisati i obaveza instaliranja električnih punjača, pa nove zgrade mogu doprinijeti elektrifikaciji saobraćaja. Naravno, govori se o zgradama na adekvatnim lokacijama, nikako na štetu parkova i zelenih površina niti na rutama nemotoriziranog saobraćaja“, objašnjava Husika.

Ističe da nije upoznat sa značajnijim projektima na smanjenju zagađenosti zraka u Sarajevu, ali da se priprema projekt instalacije velikih toplotnih pumpi za daljinsko grijanje.

„Vlada Kantona Sarajevo subvencionira nove priključke na gas, što samo povećava zavisnost od ruskog gasa. Umjesto toga, bolje bi bilo da subvencionira povećanje energijske efikasnosti, ugradnju toplotnih pumpi, ispitanih kotlova na pelet i slično“, konstatuje profesor.

Subvencije za energijsku efikasnost

Kada je riječ o mjerama za smanjenje zagađenosti zraka, Husika tvrdi da energijska efikasnost treba biti na prvom mjestu i osnovni izvor energije.

„Potrebno je znatno povećati subvencije za energijsku efikasnost, posebno u zgradarstvu. Vlasnici energijski efikasnih objekata mogu sebi priuštiti grijanje iz izvora koji nikako ili vrlo malo zagađuju zrak. Treba subvencionirati grijanje na toplotne pumpe, kotlove na pelet i izgradnju i rad malih sistema daljinskog grijanja. U nekim područjima treba ograničiti korištenje čvrstih goriva, prije svega uglja, a tamo gdje je dozvoljeno, kontrolisati kvalitet čvrstih goriva“, napominje profesor.

Treba subvencionirati grijanje na toplotne pumpe, kotlove na pelet i izgradnju i rad malih sistema daljinskog grijanja

Kada je u pitanju saobraćaj, mišljenja je da treba jačati i elektrificirati javni saobraćaj i omogućavati siguran nemotorizirani saobraćaj.

„Treba destimulisati i postepeno ograničavati ulazak privatnih vozila u gradske centre – nakon jačanja javnog prevoza i nemotoriziranog saobraćaja. Trenutno se najviše priča o smanjenju zastoja i izgradnji novih saobraćajnica. Međutim, tu se radi o podsticaju za rast korištenja privatnih vozila, što onda umanjuje efekte na smanjenje emisija. Sa podsticanjem privatnih vozila na električnu energiju iz javnih budžeta treba biti oprezan ako se ima u vidu ko može kupiti električno vozilo, odnosno ko su korisnici takvih subvencija“, podvukao je.

Na kraju iznosi i dva osnovna savjeta vlastima u zemljama regiona za smanjenje zagađenosti zraka.

„To je unapređenje prostornog planiranja, ali ne paušalnim mjerama zabrane, i preusmjeravanje subvencija od subvencioniranja potrošnje energije ka energijskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima energije. Osim u kriznim situacijama, ne smije se subvencionirati cijena energenta, a to vlasti u regionu stalno rade, pogotovo kada je u pitanju električna energija, a često subvencioniraju i prirodni gas. Svaka urbana sredina ima potencijal za izgradnju malih sistema daljinskog grijanja na toplotne pumpe u kombinaciji sa savremenim kotlovima na biomasu i solarnim kolektorima. Tamo gdje ima prirodni gas, i on se može koristiti, ali za vršne potrebe. Za to postoje međunarodni fondovi koji nude pokrivanje troškova pripreme projekata i povoljno finansiranje, uz dio granta“, zaključuje profesor Husika.