
Foto: iStock
Tehnološkim napretkom se proširuje obuhvat mesta na kojima geotermalna energija može da se koristi za proizvodnju struje. Tako postaje sve konkurentnija alternativa fosilnim gorivima, uključujući za data centre, koji će gutati sve više električne energije. Zahvaljujući metodama koje se usavršavaju, već može da nadomesti 42 odsto učinka termoelektrana na gas i ugalj u Evropskoj uniji, izračunao je Ember.
Mađarska ima ubedljivo najveći potencijalni kapacitet za cenovno konkurentnu geotermalnu struju u EU. Turska je treća u toj kategoriji u celoj Evropi, a i Rumunija i Srbija su visoko na lestvici.
Porast efikasnosti bušenja i upravljanja pozemnim rezervoarima otvara sve veće mogućnosti za izgradnju geotermalnih elektrana širom Evrope. Ta tehnologija, ranije primenljiva na malobrojnim pogodnim lokacijama, pozicionira se za ekspanziju iz svoje niše vulkanskog resursa u glavne tokove energetike, objavio je Ember u svojoj studiji Vruća stvar: geotermalna energija u Evropi (Hot Stuff: Geothermal Energy in Europe).
Mogla bi da u Evropskoj uniji zameni 42 odsto struje iz elektrana na ugalj i gas, za manje od stotinu evra po megavat-satu, pokazuju nove brojke ovog nezavisnog istraživačkog centra.
„Nekada je bio ograničen na par geoloških vrućih tačaka poput Islanda i Toskane, a moderni gotermal je sada po troškovima konkurentan gasu u dobrom delu ovog kontinenta. Budući da Evropa nastoji da sreže emisije i istovremeno pokrije energetsku potražnju teške industrije i AI data centara, ovaj neiskorišćeni resurs omogućava stabilno snabdevanje čistom strujom, i izolovan je od nestabilnosti cena uvoznih fosilnih goriva“, izjavila je autorka izveštaja Tatjana Mindekova, koja je u Emberu savetnica za zakone i propise.
Konvencionalni geotermal se oslanjao na podzemne stenske formacije koje su i vruće i prirodno propusne – permeabilne. To omogućava postojećoj vodi, koja je duboko ispod zemlje, da cirkuliše i prenosi toplotnu energiju. Udeo u svetskoj proizvodnji struje je 2024. bio manji od pola procenta, 99 teravat-sati.
Dublje, vrelije, suvlje
Progresom u geotermalnim tehnologijama, koje često nazivaju geotermalom nove generacije, otklonjen je uslov da podzemni sloj mora prirodno da bude permeabilan. To znači da pore u steni omogućavaju protok fluida. S novim pristupom, takvi otvori mogu veštački da se naprave ili prošire, obično hidrauličkim frakturisanjem – frakingom.
Retke su elektrane koje su vukle toplotu sa dubine veće od tri kilometra. Ali poboljšani geotermalni sistemi, EGS, sada otvaraju mnogo dalji pristup, mnogo vrelijim slojevima stena, i to sa malo ili nimalo vode i permeabilnosti.
Tehnike su preuzete iz sektora nafte i gasa i prilagođene. Omogućava se radnom fluidu, obično vodi, da cirkuliše i izvlači toplotu.
Troškovi otvaranja bušotine su u poslednjoj deceniji pali čak 40 procenata
Napredni sistemi za konverziju energije proizvode struju na nižim temperaturama od ranijih. Pored toga, troškovi izrade bušotina pali su za 40% u minuloj deceniji.
Geotermalnim rezervoarima može da se upravlja fleksibilno, tako da se indirektno apsorbuje višak električne energije iz vetra ili sunca. Glavna stvar je pojačavanje pumpanja i injektiranja, pa se uskladištena toplotna energija i energija pritiska kasnije mogu osloboditi i dati više struje.
Dodatna vrednost je u dobijanju vrednih minerala, poput litijuma, direktnom ekstrakcijom iz podzemnih slanih rastvora. U studiji stoji da se može prikupiti do 95 odsto, u poređenju sa nekih 60 procenata kod rudarenja. Povrh toga, potrebna je znatno manja količina vode.
Geotermalne elektrane u Evropi već cenovno konkurentne fosilnim gorivima
Očekuje se da će u periodu zaključno sa 2030. svake godine na mrežu izlaziti skoro 1,5 gigavata novog kapaciteta, što je tri puta više nego 2024. godine. Geotermal bi mogao da podmiri do 15% rasta potražnje za električnom energijom do 2050. godine, naglasio je ovaj istraživački centar.
Geotermalna električna energija je u Evropi već po ceni konkurentna fosilnim gorivima. Sravnjeni troškovi proizvodnje električne energije (LCOE) za geotermalnu energiju iznose oko 60 dolara po megavat-satu. Većina proizvodnje iz fosilnih goriva se procenjuje na 100 dolara. LCOE se izračunava od troškova izgradnje i rada elektrane tokom njenog radnog veka.
Evropa je 2024. u pogonu imala 147 geotermalnih elektrana. One su proizvele otprilike 20 teravat-sati električne energije iz nešto više od 3,5 gigavata, što je bila petina globalnih kapaciteta. Turska, Italija i Island su zajedno bili zaslužni za gotovo ceo učinak.
U Mađarskoj je više od polovine potencijala u EU za LCOE do stotinu evra po megavat-satu
Ember je u EU identifikovao 43 GW kapaciteta poboljšanih geotermalnih sistema koji bi se mogli razviti uz troškove koji su u ovom trenutku ispod 100 evra po megavat-satu. To znači 301 TWh električne energije godišnje, što je jednako 42 odsto ukupne proizvodnje iz 2025.
Turska je pri vrhu, sa ukupnim potencijalom na 18,6 gigavata
Najveći potencijal u EU ima Mađarska, sa 28,3 gigavata. Kada se uračuna i LCOE između stotinu i dvesta evra po megavat-satu, nivo dostiže neverovatnih 39,6 gigavata. Jedino je Francuska jača, sa ukupno 52,7 gigavata. Značajno je da je Island, a on nije u EU, daleko nadmašio sve sa 191,9 gigavata potencijala po ceni do 100 evra po megavat-satu.
Posmatrajući ostatak regiona kojeg prati Balkan Green Energy News, Turska je takođe u samom vrhu. Ona ima 5,7 GW gigavata potencijala za po do 100 evra megavat-satu, i još 12,9 gigavata iznad pomenutog orijentacionog praga.
Studija otkriva da u Rumuniji ima 838 megavata za po manje od sto evra, u poređenju sa 631 megavatom u Srbiji i 148 megavata u Hrvatskoj, koja raspolaže i sa 607 MW u segmentu gde su troškovi veći. Slovenija je na 168 megavata i u potpunosti u tom, skupljem cenovnom rangu.

Može se pokriti 64 odsto rasta potražnje u domenu napajanja data centara
Aktuelni trendovi u Sjedinjenim Državama sugerišu da bi, u razdoblju do ranih tridesetih godina ovog veka, geotermalna energija mogla isplativo da pokrije do 64 odsto predviđenog porasta potražnje za električnom energijom.
U analizi je i upozorenje da Evropa, uprkos tome što je bila pionir u ranim testiranjima ovih metoda, rizikuje da zaostane za drugima. Uvođenje ovakvih rešenja je još uvek otežano dugotrajnim procesima izdavanja dozvola i nedostatkom jedinstvene strategije na nivou EU. Istovremeno, SAD i Kanada agresivno povećavaju broj projekata uz politiku ciljanih podsticaja, navodi se u dokumentu.
Nedavna studija Univerziteta Stanford pokazala je da EGS može da dopuni i znatno smanji obim infrastrukture za vetar, sunce i baterije potrebne za prelazak na čistu, obnovljivu energiju.
Američko ministarstvo energetike očekuje da će troškovi do 2035. godine znatno padati. Prvi veliki EGS projekat u SAD-u, za postrojenje kapaciteta dva gigavata u Juti, odobren je tek u oktobru 2024. godine.







Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.