Energijska efikasnost u Bosni i Hercegovini: prilika ili obaveza?

Autor: Nihad Harbaš, konsultant za energetiku i klimatske promene 

Da li se krajnji korisnici u BiH još uvijek rasipaju energijom?

Specifična potrošnja energije u BiH, kako toplotne tako i električne, još uvijek je dosta visoka u poređenju sa razvijenim, ali i nekim zemljama u razvoju. Dokaz toga je specifična potrošnja energije u BiH u raznim sektorima kao štu zgradarstvo, usluge, industrije i dr. što se može jasno vidjeti preko indikatora (kWh/m² god; kWh/stanovniku; kWh/kg proizvoda, itd.). Tako recimo u sektoru zgradarstva koji troši 50% ukupne finalne potrošnje energije u BiH, potrošnja energije za grijanje iznosi 160-180 kWh/m² godišnje, što je tri do četiri puta više u poređenju sa razvijenih zemljama i novim standardima (npr. Direktiva o energijskoj efikasnosti zgrada čije je odredbe BiH donekle spustila u svoje zakonodavstvo na entitetskim nivoima). Razlog visoke potrošnje leži u činjenicu da je sektor zgradarstva u BiH dosta oronuo i što su se stambeni i nestambeni objekti u prošlosti projektovali u vrijeme relativno niske cijene energije, kada se nije vodilo toliko računa o troškovima i energijskim karaktristikama zgrada.

Kao posljedica takvog stanja, danas se javlja da u BiH, stambeni i nestambeni objekti imaju izrazito velike ostakljene površine sa visokim koeficijentima prolaza toplote (jednostruka ili dvostuko ostakljenja), fasade na kojima nema nikakve termoizolacije, gdje su prisutna velika oštećenja, zatim predimenzionisani i neizbalansirani sistemi grijanja/hlađenja, kao i sistemi bez regulacije, itd. Sve to dovodi do posljedice visokih toplotnih gubitaka tokom sezone grijanja ili dobitaka tokom ljetnih perioda. Stepeni efikasnosti uređaja za pretvorbu energiju su jako niski, a sami uređaji podležni ljudskom faktoru, što povećava energijske troškove. Ručna regulacija termo-tehničkih sistema jako je zastupljena u BiH čime ljudski faktor utiče na potrošnju energije. Rješenje je u automatizaciji.

Uz sve to, termalni komfor se ne postiže, a energijska efikasnost bez ostvarivanja termalnog komfora je ništa drugo nego odricanje ili štednja energije na sam uštreb komfora, što nije cilj.

Slika 1: Prikaz i termovizijski snimci vanjske ovojnice i sistema grijanja/grijnih tijela
*Sve fotografije su napravljene lično od strane autora ovog teksta na stvarnim primjerima u BiH

Industrija u BiH je dosta nerazvijena, i na taj sektor otpada oko 25% potrošnje energije. Međutim, BH kompanije su dosta energijski intenzivne, što znači da troše mnogo energije po jedinici proizvoda (kWh/kg).

Slika 2: Specifična potrošnja energije u prehrambenoj industriji po jedinici proizvoda
*Podaci uzeti iz izvještaja Eurostata i provedenih energetskih pregleda u BiH od strane autora

Navedene činjenice ukazuju na to da je još uvijek u svim sektorima BiH, značajno visoka specifična potrošnja energije, što rezultira visokim troškovima, te ukazuje na činjenicu da je i potencijal za uštede jako visok.

Zaključak je da potrošnja energije u BiH bilježi rast. To se prije svega odnosi na posljednje decenije, a dodatni rast potrošnje energije predviđa se i u nadolazećem periodu, što je sasvim opravdano kako bi se BiH, kao nerazvijena zemlja, postepeno razvijala. Rast potrošnje je očekivan, ali racionalno korištenje resursa i energije je nešto čemu se sve više posvećuje pažnja u BiH.  S ekonomskog aspekta potrošača, činjenica da cijena energenata prati porast potrošnje energije veoma je nepovoljna, a kako je prisutna stalna tendencija rasta cijena energenata i energije, više je nego razumno posvetiti veću pažnju mogućnostima uštede energije, a samim tim i smanjenju troškova, te u krajnjoj liniji i smanjenju emisija stakleničkih gasova, tj. ublažavanju klimatskih promjena, kada se govori o globalnom nivou.

Koliko cijena energije u BiH utiče na svijest korisnika?

Cijena energije je jako bitan faktor u ekonomskoj i financijskoj računici prilikom planiranja i realizacije projekata energijske efikasnosti. Visoke cijene energije jedan su od bitnih razloga povećane primjene mjera energijske efikasnosti i brže isplativnosti, odnosno kraćeg perioda povrata uloženih sredstava. Pregled cijena energije u BiH (tabela) jasno govori da je još uvijek najisplativije grijati se na čvrsta goriva, prije svega ogrjevno drvo, ugalj, briket i pelet.  Korištenjem tog energenta, ne mogu se postići značajne novčane uštede pri implementaciji mjera energijske efikasnosti, zato stanovništvo u BiH još uvijek nije motivirano za implementaciju mjera energijske efikasnosti. Tamo gdje se koriste skuplji energenti, postiže se veća isplativost (period povrata sredstava u kraćem vremenskom roku), te se realizuju mjere energijske efikasnosti

Slika 3: Cijene primarnog oblika energije u BiH (uzimajući prosječne vrijednosti kaloričnih moći) uzete iz autorskih radova/energetskih audita u zgradarstvu, te Izvještaja DERK-a za 2015. (za električnu energiju)

Cijena električne energije za domaćinstva u BiH (2,5 do 5,0 MWh godišnje potrošnje) u 2015. godini, iznosila je 0,16 KM/kWh, a u industriji (500 do 2.000 MWh godišnje potrošnje) 0,12 KM/kWh, dok je recimo u Švedskoj u istom periodu za domaćinstva to bilo 0,36 KM/kWh, a industriju 0,13 KM/kWh. Ove vrijednosti govore da se industrija u ravijenim zemljama, kakva je Švedska, postavlja kao prioritet, jer troškovi energije u industrijskim preduzećima su jedni od ključnih za rast, razvoj i održivost tog sektora. Razvijena industrija će zapošljavati ljude koji će kasnije moći da plate nešto veće troškove za energiju nastale zbog veće jednične cijene za domaćinstva. S druge strane, domaćinstva, odnosno krajnji korisnici će imati više motiva za uštede energije i troškova kroz implementaciju mjera energijske efikasnosti.

Poseban aspekt u BiH su sistemi daljinskog grijanja. Preko 80% stambenog fonda koji se toplotnom energijom snabdjeva iz sistema daljinskog grijanja, troškove za energiju plaća paušalno, odnosno po m² grijane površine. U prevodu, javne ili privatne kompanije za isporuku toplotne energije, djeluju po principu proizvodnje i isporuke energije (MWh), te „tarifnog sistema“ naplate KM/m². Oko 20 % površine stambenog sektora u BiH na daljinskom grijanju, energiju plaća po utrošku gdje pojedine toplane imaju svoje tarifne stavove. Ono što je nedostaje jeste definisanje ili kreiranje tarifnih stavova  delegirano od višeg nivoa vlasti, odnosno nedostaje jedinstven Zakon o proizvodnji, distribuciji i snabdjevanju toplotnom energijom.

Dakle, kao preduslov za motiviranje krajnjih korisnika za uštedu toplotne energije jeste omogućavanje plaćanja po utrošku, što je jasno i definisanom EU direktivama. Plaćanje preuzete energije po utrošku ne znači da će se plaćati manje, nego da će se plaćati preuzeta/potrošena količina energija.

Slika 4: Jedinične paušalne cijene grijanja SDG sistema u BiH
*Cijene na bazi dostupnih informacija autoru

Da li je cilj BiH sanacija, podizanja komfora ili ušteda energije i novca kroz implementaciju EE mjera?

Mjerama energijske efikasnosti u načelu želi se smanjiti potrošnja energije, troškova, te emisija stakleničkih gasova, što predstavlja i primarni cilj. Međutim, kobenefiti koji nastaju implementacijom mjera energijske efikasnosti su mnogobrojni, te ponekad možda i važniji od njihovog primarnog cilja.

Obzirom na stanje zgrada u BiH, njihovu dotrajalost, oronulost, te ostale posljedice nastale prirodnim, ali ostalim dešavanjima (pogotovo iz devedesetih godina prošloga vijeka na Balkanu), energijska efikasnost je idealna prilika za obnovu zgrada i generalno unaprjeđenje stanja u tom sektoru. U mnogim zgradama stambene i javne namjene u BiH uopće se ne postiže termalni komfor jer su toplotni gubici toliko izraženi da se ne mogu savladati samo sistemom grijanja ili hlađenja, nego je potrebna rekonstrukcija koja često i nema energijske i financijske benefite.

Tako npr. u BiH postoje zgrade javne namjene u kojima borave djeca ili iznemogle osobe, a u kojima se ne postiže termalni komfor. To znači da bi temperatura unutrašnjeg prostora trebala iznositi 21/22°C (ovisno o namjeni objekta), ali zbog gore navedenih činjenica ta temperatura se ne može postići, nego ona iznosi 16/17°C. Tako bi implementacijom mjera energijske efikasnosti na predmetnoj zgradi moglo doći do tzv. rebound efekta. Rebound efekt se javlja kada se implementiraju EE mjera, a ne postigne se nikakva ušteda u energiji ili novcu, šta više, potrošnja energije bude i veća.  Međutim, postignuti su drugi efekti ili kobenefiti u vidu podizanja termalnog komfora, obnove zgrade, produženja njenog roka trajanja, itd.

U takvim slučajevima, vrlo je teško financijski opravdati projekte EE, odnosno naći investitora u BiH. Tehnički gledano, svi proračuni se vrše za stanje koje je međusobno uporedivo, odnosno da je i prije i poslije implementacije EE mjera zadovoljen toplotni komfor. U takvim slučajevima se javljanju devijacije kojima se mora detaljno pristupiti i iznaći odgovarajuće rješenje.

Slika 5: Rebound efekt pri implementaciji mejra energijske efikasnosti u zgradarstvu

Dijagram jasno ocrtava da se pri uslovima prije sanacije zgrade, termalni komfor ne ostvaruju, odnosno da prosječna temperatura unutar objekta  iznosi 18°C. Kako bi se definisale uštede nakon implementaacije EE mjera, pretpostavlja se da je komfor zadovoljen, odnosno da temperatura unutrašnjeg prostora iznosi 21°C. S istom pretpostavkom se ulazi u analizu i nakon što se implementiraju EE mjere. Međutim, javlja se anomalija da se i nakon implementacije EE mjera troši ista ili veća količina energije (rebound efekt). To govori da uštede nisu postignute, ali da se zadovoljio termalni komfor, da je zgradi produžen vijek trajanja, da se unaprijedilo socijalno, a često i zdravstveno, stanje korisnika. Naravno, ovo nije slučaj za svaku zgradu, ali je izazov koji se javlja često u BiH.

Ko ustvari financira projekte energijske efikasnosti u BiH i ko su beneficiaries

Projekte energijske efikasnosti, u načelu, trebali bi financirati korisnici, odnosno krajnji potrošači energije. Iz više razloga. Prije svega zbog financijske koristi, zatim šire društvene koristi u smislu smanjenja zagađujućih materija u zrak, poput čvrstih čestica i drugih polutanata lokalnog karaktera, sa kojima se većina gradova u BiH susreće, ali i smanjenja polutanata globalnog karaktera kao što su gasovi sa efektom staklene bašte. To bi u globalu predstavljalo borbu protiv klimatskih promjena koja su realnost 21. vijeka i sa kojom se svi suočavaju.

Motiv krajnjih korisnika u BiH nije na zadovoljavajućem nivou, prije svega što je cijena energije/energenata još uvijek niska, možda i socijalna. Međutim, zbog neuređenog tržišta i regionalnog, ali i svjetskog uticaja, stalno dolazi do devijacija u cijenama energije i energenata. To se najbolje oslikava u cijenama prirodnog gasa, nafte, ali zadnje godine i biomase – peleta, što su građani BiH itekako osjetili.

Kako bi motivisali krajnje korisnike, brojne međunarodne organizacije koje djeluju u BiH, kroz svoje programe predviđaju sredstva za financiranje mjera energije efikasnosti. Pored njih, i domaće institucije ulažu određene napore kako bi unaprijedili sadašnje stanje.

Tako je u BiH kroz međunarodne i domaće projekte uloženo oko 100 miliona dolara u direktne i indirektne EE mjere u samo zadnjih 6-7 godina. Kreiraju se i domaći fondovi, kao što su fondovi za zaštitu okoliša i energijsku efikasnost koji je, možda, u FBiH jedan od najvećih održivih finansijera kompletnog procesa zaštite okoliša, a samim tim i unaprjeđenja energijske efikasnosti. Pored toga, prisutna su i kreditna i budžetska sredstva,  ali i sredstva, već spomenutih, međunarodnih organizacija koja se prvenstveno usmjerena u tzv. soft mjere. Naravno, i privatni kapital igra veliku ulogu.

Kako bi se privuklo što više investicija u projekte energijske efikasnosti, potrebno je uvući privatni kapital, te zaposliti, prije svega, domaću radnu snagu. Dosta dobrih primjera u BiH je realizovano, prije svega u segmentu energijske efikasnosti javnog sektora kroz unaprjeđenje vanjske ovojnice zgrada, sistema grijanja, zamjene starih kotlova na fosilna goriva (najčešće uvozno lož ulje) sa novih kotlovima na obnovljive izvore energije (biomasa – pelet, drvna sječka, itd.).

Tako je recimo samo u  javnom sektoru BiH instalirano preko 100 MW kotlova na biomasu, proizvedenih u BiH. Kombinacija navedenih mjera uz uvlačenje privatnog kapitala je tehnički izvodiva, financijski opravdana, društveno korisna i okolinski prihvatljiva. Uz sve to, kompletan lanac je zatvoren na lokalnom nivou, što znači nova zapošljavanja domaće radne snage, ekonomski rast i održivi razvoj zajednice.

Sve u kompletu čini jedan preduslov za postizanje potpunog efekta koji donosi energijska efikasnost.

Da li je šira javnost u BiH zaista upućena u ovu oblast?

Da bi energijska efikasnost doživjela pravu ekspanziju, najveći igrači moraju da budu osnovni kotačić priče, a to su oni koji troše najviše energije – građani ili šira javnost. Trenutno u BiH šira javnost nije upućena u ovu problematiku, te tako i nije dio samog procesa.  Njihova uključenost se može postići principom mrkve i štapa.

Princip mrkve će im omogućiti sufinanciranje ili određene subvencije prilikom implementacije EE mjera kroz grantovnska ili povoljna kreditna sredstva. Jedan od primjera u BiH je sufinansiranje materijala za postavljenje termoizlacije na vanjsku ovojnicu objekta, obezbjeđen posredstvom međunarodne organizacije, a sama priprema, izvođenje i ostale potrebne radnje finansirao je krajnji korisnik.

Omjer u troškovima navedene mjere iznosio je 20:80%, gdje su 80% bili troškovi rada, pripreme, itd. To je jedan od primjera sistema mrkve.

Princip štapa jesu propisi i zakoni koje donese organi uprave i samouprave u vidu minimalnih zahtjeva za toplotnu zaštitu i racionalnu upotrebu energije, označavanje kućanskih aparata, izbacivanje iz upotrebe i trgovine sijalica sa žarnom niti, itd.

Dobitna kombinacija je upravo kombinacija mrkve i štapa. Europa već decenijama ide u tom smjeru.

 Kako put BiH ka članstvu u EU nema alternativu, tako ni put ka racionalnom korištenju i čistoj proizvodnji i korištenju energije u BiH, nema alternativu.