Cijene emisija ugljendioksida postaju stvarnost na Zapadnom Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini – hoće li zemlje plaćati EU ili radije prikupljati novac u vlastitim budžetima?

Autor teksta je konsultant i nekadasnji direktor Energetske zajednice

Evropska unija je 2005. godine uvela cene ugljenika. Proizvođači električne energije na bazi uglja iz zemalja koje nisu članice EU imaju visok profit zbog neoporezivanja emisija CO2. Zbog toga je Evropska unija je predložila Uredbu o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) koja je usvojena u maju ove godine. Ova pravna akcija pokušava da izjednači teret plačanja cena ugljenika između proizvođača iz EU i zemalja koje nisu članice. To će imati veliki uticaj na ekonomije u nekim zemljama Zapadnog Balkana, posebno u BiH.

Ovaj članak  napisao je Janez Kopač, konsultant i nekadašnji direktor Sekretarijata Energetske zajednice, govori prvenstveno o Bosni i Hercegovini ali je relevantan za svaku zemlju Zapadnog Balkana sa proizvodnjom električne energije na bazi uglja. BiH je samo najviše izložena od svih njih.

Razvoj cijena ugljika u EU

Evropska unija je 2005. godine uvela cene ugljenika. Logika je bila da cena emisije gasova sa efektom staklene bašte treba da pomeri proizvodne procese u dekarbonizovanije tehnologije zasnovane na tržišnim snagama. Dugi niz godina cene tona emisije CO2 bile su niske, negde na 5 evra po toni, a to nije imalo veliki uticaj na ponašanje termoelektrana na ugalj i drugih industrija koje emituju gasove sa efektom staklene bašte.

Cena emisije CO2 skočile su na 85 evra po toni sa tendencijom daljeg rasta

Proizvodnja jednog megavat-sata električne energije iz lignita oslobađa približno jednu tonu emisije CO2. Ako je cena za jedan MWh godinama bila negde oko 50 evra, dodatnih 5 evra nije bilo previše vidljivo, npr. za Hrvatsku koja se još 2013. godine priključila EU ETS. U poslednjih pet godina EU je postala mnogo ambicioznija u dekarbonizaciji, i cene emisija CO2, na koje utiču odluke Evropske komisije, skočile su na negde oko 85 evra po toni sa tendencijom daljeg rasta.

Ova cijena gotovo udvostručuje cijenu električne energije iz termoelektrana na ugalj. Kao posljedica toga, u Europskoj uniji proizvodnja električne energije iz jeftinijih obnovljivih izvora brzo je premašila onu iz uglja ali jedna od posljedica bila je i povećan uvoz električne energije na bazi uglja iz država koje nisu članice EU, npr. BiH. Proizvođači električne energije na bazi uglja iz zemalja koje nisu članice EU imaju istorijski visok ekstra profit zbog neoporezivanja emisija CO2 iz starih, amortizovanih termoelektrana na ugalj, koje rade bez skupih filtera koji bi sprečili ubijanje stanovništva sumpor-dioksidom i česticama prašine.

CO2 „carinska“ tarifa

Takva bajka ne može dugo trajati. To je nepravedno u pokušajima dekarbonizacije i nema ekonomsku logiku. Kao rezultat toga, Evropska unija je predložila Uredbu o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) koja je usvojena u maju ove godine.

Ova pravna akcija pokušava da izjednači teret plačanja cena ugljenika između proizvođača iz EU i zemalja koje nisu članice EU. Obaveza plaćanja stupa na snagu 1. januara 2026. godine, ali je prelazni period počeo već u oktobru ove godine. To će imati veliki uticaj na ekonomije u nekim zemljama Zapadnog Balkana, posebno u BiH.

CBAM traži da uvoznici robe u EU plate dodatnu cijenu za ugljik ugrađen u uvezeni proizvod. Za sada, EU je stavila na takvu listu proizvoda koji podležu CBAM čelik, aluminijum, cement, veštačka đubriva i električnu energiju. U budućnosti, do 2030. godine, najverovatnije će biti na listi svi proizvodi koji plaćaju cenu ugljenika u EU.

CBAM kalkulacija – slučaj Bosne i Hercegovine

Izvoznici električne energije, cementa i čelika iz Bosne i Hercegovine postat će manje konkurentni zbog komponenti uglja u svojoj proizvodnji. Ovaj izvoz u EU stvara više od 40% ukupnog izvoza iz zemlje, a Bosna i Hercegovina je među tri zemlje sa najvećim uticajem CBAM-a u cijelom svijetu.

Prosječno učešće električne energije na bazi uglja u BiH je oko 60%. To znači da će uvoznici električne energije iz BiH u EU morati da dodaju oko 60 odsto cene ugljenika pored kupovne cene. Ukoliko Elektroprivreda BiH, RS ili HZHB izvozi jedan megavat-sat za oko 100 eura, što je trenutno blizu tržišne cijene na susjednom tržištu EU, uvoznik ove električne energije morat će kupiti CBAM certifikate za oko 60% pretpostavljene ugrađene emisije CO2 u električnoj energiji proizvedenoj u BiH, po EU ETS cijeni od 85 eura (što bi dodatno koštalo uvoznika oko 51 EUR/MWh).

Bosanskohercegovačke kompanije morat će smanjiti prodajnu cijenu električne energije kako bi ostale konkurentne

Naravno, bosanskohercegovačke kompanije morat će smanjiti prodajnu cijenu električne energije kako bi ostale konkurentne. Umesto 100 evra po MWh, kako danas zarađuju, zaradiće samo 100-51 = 49 evra po MWh. Ostatak će biti troškovi CBAM sertifikata koje uvoznik plaća u budžet EU. Ovo je relevantno i za mnoge proizvodžače samo iz obnovljivih izvora kao što je Elektroprivreda HZHB.

Obračunava se uvoz iz države i njen energetski miks. Posljedica če biti smanjenje izvoza na područje EU. Cijene električne energije, posebno za domaćinstva, koja su trenutno subvencionirana profitom od izvoza, morat će značajno porasti ili će entitetski budžeti morati intervenirati. Pitanje je samo gdje će taj dodatni novac ići: u Bruselj ili će ostati u zemlji?

Zbog neplačanja troškova emisija CO2 (po cijeni 85 evra na tonu) su trenutni izbjegnuti troškovi odnosno neplačane CO2 takse prema entitetskim budžetima oko 900 miliona eura u 2022. godini samo iz sektora proizvodnje električne energije, takve kakva je sada.  Sa druge strane bi s trenutnim obimom izvoza električne energije ovaj sektor bi u budžet EU u periodu 2026-2030. godine uplatio gotovo tri milijarde eura u slučaju da ne bude izuzeća – ako bi izvoz ostao isti, ali će pasti.

Izvoznici čelika, cementa, aluminijuma i đubriva (Željezara Zenica, Cementara Lukavac, itd.) takođe će zarađivati mnogo manje. CBAM bez domaćih cijena ugljika mogao bi dramatično pogoršati situaciju u privredi BiH koja će svoje proizvode prodavati po nižim cijenama, a razlikom indirektno doprinositi budžetu EU za stotine miliona eura godišnje.

Kako izbjeći CBAM?

BiH bi mogla izbjeći CBAM za električnu energiju i smanjiti je za druge industrijske proizvode ako do 20303. godine uvede vlastitu cijenu ugljika, ekvivalentnu EU i prikuplja novac za emisije CO2 sama (odnosno njeni entiteti). Cijena ugljika plaćena u BiH bit će odbijena od obaveze CBAM-a. Potpisivanjem Sofijske deklaracije još 2020. godine i članstvom u Energetskoj zajednici BiH je obećala da će uvesti EU ETS, ali sada te planove zaista mora ispuniti.

Čelik, cement i druge industrije više ne mogu izbječi CBAM. Od 1. januara 2026. godine to će postati stvarnost, ali će cijene CBAM-a za ove proizvode stupiti na snagu sa punim efektom postepeno u razdoblju 2026-2034. Samo za izvoz električne energije, CBAM će odmah biti stopostotan.

BiH može dobiti potpuno izuzeće za elektroenergetski sektor do 2030. godine ako ispuni određene uslove

S druge strane BiH može dobiti potpuno izuzeće za elektroenergetski sektor do 2030. godine ako ispuni određene uslove. Prvi je spajanje tržišta električne energije sa susednim zemljama do sredine 2025. godine. Sledeća je jasna mapa puta postepenog povećanja cene emisije ugljendioksida na nivo EU do 2030. godine i uspostavljeni mehanizam praćenja, izveštavanja i verifikacije emisija gasova sa efektom staklene bašte iz termoelektrana na ugalj i nekih industrijskih postrojenja do 2025. godine.

Postoji i mogućnost da proizvodžači električne energije iz obnovljivih izvora izbegnu CBAM potpisivanjem dugoročnih ugovora (PPA) i rezervisanjem prekograničnih kapaciteta na duži rok, ali to će takođe značajno smanjiti njihov profit i izazvati još više problema za sve ostale u zemlji.

Na političarima je da odluče

Ovi preduslovi zahtevaju neke političke odluke. Prvi je odgovarajući zakon o tržištu električne energije koji će omogućiti sertifikaciju operatora prenosnog sistema i imenovanje nominovanog operatora tržišta električne energije. Sadržaj zakona pripremljen je davno i u medžuentitetskim diskusijama čak nije sporan s obzirom da BiH posljednjih 20 godina ima zakonodavstvo o električnoj energiji na državnom nivou, ali političari se ne mogu dogovoriti oko oblika novog zakona. Pitanje se čini više prestižnim.

Drugi preduslov zahteva odgovarajuće zakonodavstvo kojim se prenosi pravni okvir Energetske zajednice vezan za klimu, uvodeći nova nadležna tela i procese praćenja/izveštavanja/verifikacije gasova sa efektom staklene bašte. Pravni akti, takođe pripremljeni već neko vreme, morali bi biti usvojeni ove godine što se čini nerealnim s obzirom da procedura nije ni počela.

Bez izuzeća CBAM-a za elektroenergetski sektor dogodit će se nešto tragično: termoelektrane na ugalj u zemlji nastavit će štetiti zdravlju vlastitog stanovništva, a indirektno doprinositi ogromne količine novca budžetu EU umjesto svom.