Dvodnevna konferencija „Energija. Razvoj. Demokratija“, koja je održana krajem septembra u Podgorici, u Crnoj Gori, bila je posvećena političkom dijalogu u kontekstu partnerstva između GIZ-ovog Otvorenog regionalnog fonda za Jugoistočnu Evropu – Energetska efikasnost (GIZ ORF-EE) i Mreže škola političkih studija u Jugoistočnoj Evropi.
Johannes Elle, voditelj sektorskog fonda ORF-EE, rekao je za Balkan Green Energy News da je cilj podržati parlamente, posebno odbore odgovorne za politike održive energije. „U početku, 2009. godine, skupštinski odbori za energiju u zemljama Zapadnog Balkana jedva da su održali bilo kakve sastanke. Naročito nisu održani sastanci na temu energetske efikasnosti. Ostali akteri kao što su privredne komore, poslovna i akademska zajednice nisu ni imali kontakt sa svojim parlamentima po pitanjima energije“, rekao je on i naglasio da postoji dosta prostora za poboljšanje rada zakonodavnih grupa.
Kako zamišljate dalji razvoj situacije, sada kada je mehanizam uspostavljen?
Osobno bih volio da vidim sebičniju politiku u pogledu energetske efikasnosti i održive energije u tim zemljama. Kad kažem sebičniju, mislim prilagođenu sopstvenim potrebama, sa višestrukim pozitivnim utjecajima na konkretnu zemlju. Nije dovoljno samo kopirati evropske smjernice, jer su one samo okvir koji treba tumačiti i prilagoditi u korist određene zemlje. Za to je potrebno da se relevantni sudionici u procesu uključe u diskusije čiji će značaj biti od suštinske vrijednosti.
Koji drugi subjekti su uključeni u projekt?
Tu je Mreža energetski efikasnih glavnih gradova Jugoistočne Evrope. Gradovi mreže su se pridružili Sporazumu gradonačelnika/ca, pokretu za zaštitu klime i održive energije, koji okuplja hiljade općina u Evropi i šire. Većina glavnih gradova je napravila značajan napredak u razvoju politike u domenu zaštite klime i provedbe mjera energetske efikasnosti. Oni su imali koristi od međunarodne i regionalne razmjene. Nažalost, Beograd i Priština nisu dio spomenute mreže, ali su u bilateralnom kontaktu sa drugim glavnim gradovima u regiji.
Osim toga, projekt također uspješno sarađuje sa Koordinacijskom grupom energetske zajednice za energetske efikasnosti u Beču. Nadležna ministarstva su tim putem podržana u kreiranju politika zasnovanih na dokazima.
Kako se razvijala svijest o pitanju energetske efikasnosti na Zapadnom Balkanu?
U većini zemalja je svijest o općim pozitivnim efektima efikasnog korištenja energije porasla među donosiocima odluka, ali i među običnim građanima. Energetska efikasnost je nešto što sada svi doživljavaju kao pozitivnu temu. Međutim, vrlo često je prati i imidž nečeg neobičnog, nečeg što sebi mogu priuštiti samo bogate zemlje ili domaćinstva. Razumijevanje da je energetska efikasnost nešto što bi idealno trebalo počinjati od jednostavnih i relativno jeftinih mjera štednje energije i novca još uvijek nije zavladalo ovom regijom. Svaka mjera energetske efikasnosti treba sama sebe finansijski da isplati kroz uštedu energije do koje je dovela. A najbolja mjera energetske efikasnosti je ona sa najkraćim rokom otplate. Stoga, energetsku efikasnost vidim kao važnu temu, pogotovo za one koji nisu bogati.
Da li bilo koja od zemalja u pitanju raspolaže resursima da ravnopravno učestvuje u razvoju srodnih industrija, umjesto da samo uvozi tehnologiju?
Ovo pitanje ističe vrlo važan problem u donošenju političkih odluka kada je u pitanju energetska efikasnost, a to je – dodatni pozitivni efekti na domaću privredu i otvaranje novih radnih mjesta. Neki od najvećih potencijala energetske efikasnosti u svim zemljama Zapadnog Balkana se mogu naći u građevinskom sektoru. Građevinskom industrijom obično dominiraju domaće kompanije i zanatlije. Ugradnja energetski efikasnih prozora i izolacija za fasade donosi veliki broj radnih mjesta. Osim toga, već postoje kompanije na Zapadnom Balkanu koje proizvode ili sklapaju energetski efikasnu opremu vezanu za stambene objekte – i one su spremne za proširenje proizvodnje. A njih je i više nego što se možda očekuje.
Kako se profesionalne vještine usklađuju sa aktuelnim dešavanjima i da li se obrazovni sistemi u regionu prilagođavaju potražnji za obučenom radnom snagom u sektoru energetske efikasnosti?
Nažalost, ovaj izazov nije tako vidljiv kao problem, jer je postojeća potražnja još uvijek relativno skromna. Dok uspješno stimulira energetsku efikasnost u sektoru građevinarstva, Hrvatska se trenutno suočava sa potrebom za vještinama na vrhunskom nivou. Međutim, zanatlije i firme u širem smislu imaju motivaciju da usavršavaju svoje vještine, odnosno vještine svoje radne snage samo kada postoji već uspostavljeno, jasno definirano tržište. Međutim, naročito obrazovne institucije u zemljama Zapadnog Balkana trebale bi da se već fokusiraju na buduće potrebe za osposobljavanjem novih generacija inženjera i Inžinjerki, planera, zanatlija, bankara… Usput, to bi po idealnom scenariju trebalo da uključuje i to da profesionalci raspolažu vještinama i sposobnostima koje im omogućavaju da rade i sarađuju na multidisciplinaran način. Kada je neko spreman da investira u energetsku efikasnost u svom domu, onda mu ne treba samo savjet o tome šta je tehnički relevantno i odlično, već i kako finansirati planiranu aktivnost ili proizvod.
Da li partneri iz zemalja koje je okupio projekat ORF-EE uče jedni od drugih, i koji oblici pomoći su obezbjeđeni?
Da. Možemo vidjeti međusobnu razmjenu i usvajanje konkretnih znanja u svim regionalnim mrežama koje smo podržali. Mislim da će se uzajamno učenje iz iskustava različitih zemalja Zapadnog Balkana, koja se vrlo lako mogu dovesti u vezu, nastaviti razvijati i u budućnosti. Zapravo, ova vrsta prekograničnog učenja je jedan od principa uspjeha Evropske unije.
Koji su problemi tipični za projekte u javnom sektoru?
Iz mog iskustva, projekti se realiziraju kada postoji snažna volja za njihovo provođenje. Postoji toliko uzbudljivih, uspješnih i visoko isplativih pristupa projektima na Zapadnom Balkanu – kotlovnica i generator u Kliničkom centru u Beogradu je nešto što mi odmah pada na pamet; sistem za centralno grijanje na biomasu u Livnu, Hercegovina; adaptiranje vrtića i ulične rasvjete u mnogim općinama. Kada se posmatra konkretno komunalni sektor, naglasio bih da kroz političku volju, vlastite funkcionalne kapacitete, saradnju relevantnih aktera, i dobro razumijevanje projekata koje je lako realizirati, mnogo toga može da se uradi. Ovi sastojci su, međutim, često još uvijek u početnoj fazi razvoja. Naravno, potrebno je i ulaganja i mnogi sudionici se žale zbog nedostatka vlastitih sredstava. Ipak, skupe i ambiciozne projekte bi bilo idealno sprovoditi na osnovu konkretnih iskustava stečenih na projektima manjeg obima. Kada to posmatram iz perspektive politike na nivou cijele zemlje u kontekstu Zapadnog Balkana, volio bih vidjeti više državnih fondova za energetsku efikasnost koji nude jeftine kredite za javne projekte ili mogućnosti sufinansiranja. Na primjer, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Hrvatske može poslužiti kao inspiracija.
Da li ste zadovoljni u kojoj mjeri mediji prate i podržavaju energetsku efikasnost?
Srećom, ova tema je sada više medijski popraćena nego prije nekoliko godina. Ipak, bio bih zadovoljniji kada bi bilo više izvještaja o uspješnim primjerima na praktičnom nivou i kada bi se više pažnje posvećivalo političkom odlučivanju.
Koji izazovi još stoje na putu ostvarivanja ciljeva za 2020. godinu?
Sistemski progres nikad nije jednostavan. Potrebno je napraviti mnogo koraka, a svaki je ključan. Mislim da je podizanje svijesti uključenih strana ipak najveći izazov. Više donosioca odluka i ljudi u zemljama Zapadnog Balkana mora da prizna da je energetska efikasnost njihov stvarni interes i da se, u okviru njihove nadležnosti, mnogo toga može učiniti samostalno, ali i u saradnji s drugima. Rekao bih da ima dosta istine u izreci „Pomozi sebi da bi ti Bog pomogao“ – potrebno je da još više ljudi počnu samostalno da djeluju i prepoznaju svoju moć da sami sebi pomognu. Kada je riječ o implementaciji, više pažnje treba posvetiti sistematskom odrađivanju posla. Treba biti svjestan činjenice da je samo jedan usamljeni projekt, u sklopu kojeg je u jednoj državi renovirano 10 škola, samo početak. Pitanje je kako bi trebao da izgleda efikasan sistem jedne države da bi se osiguralo renoviranje svih škola. Prilično sam siguran da će evropski partneri osigurati podršku uspostavljanju i primjeni sistemskih pristupa za zemlje Zapadnog Balkana.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.