Sekulić: Crna Gora se sprema za vreme vodonične energetike

Usvajanjem Programa razvoja zelenog vodonika sa Akcionim planom za period 2026-2028. godina Crna Gora želi da spremno dočeka vrijeme u kojem će vodonik biti sastavni deo budućih energetskih i privrednih sistema, kaže u razgovoru za Balkan Green Energy News Zorana Sekulić, generalna direktorka Direktorata za naftu i gas u Ministarstvu energetike i rudarstva.

Program razvoja zelenog vodonika sa Akcionim planom za period 2026-2028. godine Crna Gora usvojila je krajem prošle godine.

Zorana Sekulić je diplomirala na Metalurško-tehnološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, a zatim i završila specijalističke i magistarske studije u oblasti elektrohemije. Trenutno je u završnoj fazi doktorskih studija u oblasti vodonične energetike i naprednih materijala za skladištenje vodonika.

Zašto ste se odlučili za vodonik?

Vodonik me je privukao jer predstavlja spoj nauke i konkretne primjene u rješavanju jednog od najvećih izazova današnjice – kako obezbijediti čistu, ali i stabilnu energiju. Kroz doktorska istraživanja imala sam priliku da razumijem njegov puni potencijal, ne samo kao goriva, već kao energetskog nosača koji može omogućiti dekarbonizaciju i veću sigurnost energetskog sistema.

Za Crnu Goru, vodonik nije samo tehnologija budućnosti, već prilika da na vrijeme postavimo temelje za održiv i konkurentan energetski sektor. Upravo ta mogućnost da učestvujem u kreiranju tog puta bila je moj ključni motiv.

Gde Crna Gora planira da koristi vodonik?

Crna Gora u ovom trenutku ne posmatra vodonik kao rješenje za masovnu i trenutnu primjenu, već kao strateški energetski resurs srednjeg i dugog roka, čija će se upotreba razvijati postepeno i ciljano. Program razvoja zelenog vodonika jasno identifikuje sektore u kojima vodonik može imati najveću dodatu vrijednost, prije svega tamo gdje je dekarbonizacija najzahtjevnija ili gdje ne postoje jednostavne alternative.

Program prepoznaje potencijal primjene u drumskom transportu, pomorskom saobraćaju, javnom transportu

U prvom redu, Program prepoznaje potencijal primjene vodonika u transportu, posebno u teškom drumskom saobraćaju, pomorskom saobraćaju i javnom transportu, gdje je dekarbonizacija posebno izazovna. Značajna uloga vodonika sagledava se i u energetskom sektoru, prije svega u funkciji balansiranja elektroenergetskog sistema sa rastućim udjelom obnovljivih izvora energije.

Dugoročno, razmatra se i njegova uloga u skladištenju energije i mogućoj integraciji u gasnu infrastrukturu. Iako je industrijska primjena vodonika u Crnoj Gori trenutno ograničena, Program ostavlja prostor za njegovu upotrebu u procesno-intenzivnim djelatnostima, u mjeri u kojoj se budu razvijali novi industrijski kapaciteti i tehnologije.

Kada očekujete da bi vodonik mogao da počne da se koristi u Crnoj Gori?

Prve konkretne aktivnosti u vezi sa vodonikom očekuju se već u periodu sprovođenja Akcionog plana 2026–2028, kroz razvoj regulatornog i institucionalnog okvira, uvođenje obrazovnih programa i jačanje regionalne saradnje, a zatim i kroz pilot-projekte i demonstracione projekte.

Šira komercijalna primjena vodonika zavisiće od tehnološkog napretka, optimizacije troškova, dostupnosti obnovljive energije i razvoja infrastrukture, ali Program postavlja temelje da Crna Gora pravovremeno uđe u ovaj proces i iskoristi svoje komparativne prednosti.

Drugim rečima, Crna Gora želi da bude spremna kada se svi ti uslovi steknu?

Upravo tako. Naš cilj je da Crna Gora bude spremna da pravovremeno uključi vodonik u svoj energetski sistem, u trenutku kada tehnologija postane komercijalno dostupnija i ekonomski održiva.

Program razvoja zelenog vodonika omogućava da na vrijeme uspostavimo regulatorni okvir, razvijemo znanja i pokrenemo prve projekte, kako bismo bili spremni da iskoristimo ovu priliku kada se tržišni i tehnološki uslovi u potpunosti razviju.

Kada bi mogli da počnu pilot-projekti i demonstracioni projekti?

Akcioni plan primarno je usmjeren na uspostavljanje regulatornog i institucionalnog okvira, ali ćemo uložiti dodatne napore da se prvi pilot i demonstracioni projekti pokrenu već tokom inicijalnog perioda 2026–2028, u saradnji sa međunarodnim partnerima i zainteresovanim investitorima.

Smatramo da je važno da se kroz projekte manjeg obima što ranije steknu praktična iskustva i testiraju mogućnosti primjene vodonika u crnogorskom kontekstu. Takav pristup omogućava postepenu i odgovornu pripremu za širu primjenu vodonika u narednim fazama energetske tranzicije.

Ko su autori Programa i Akcionog plana?

Izrada samog Programa imala je i snažnu tehničku i metodološku podršku GIZ-a, koji je okupio tim izuzetnih lokalnih i regionalnih stručnjaka sa Univerziteta Crne Gore, Instituta za nuklearne nauke „Vinča“, kao i predstavnike privrede, nevladinog sektora i Privredne komore Crne Gore.

Ovakav inkluzivan i multidisciplinaran pristup značajno je doprinio kvalitetu Programа, obezbijedivši njegovu stručnu utemeljenost i jasno definisane smjernice za dalji razvoj sektora zelenog vodonika u Crnoj Gori.

Jedan od četiri ciljeva Programa odnosi se na razvoj nauke, inovacija i obrazovanja. Ima li Crna Gora već sada obrazovne instuticije koje se bave vodonikom?

Naravno. Univerzitet Crne Gore, a naročito Metalurško-tehnološki fakultet i Pomorski fakultet u Kotoru, već realizuju značajne istraživačke i razvojne projekte u oblasti vodoničnih tehnologija, skladištenja vodonika, alternativnih goriva i energetske tranzicije, čime se obezbjeđuje čvrsta osnova za dalje unapređenje obrazovanja i primjenu rezultata istraživanja u praksi.

Na koji način Crna Gora planira da se uključi u regionalne i evropske inicijative za razvoj vodonične infrastrukture?

Program prepoznaje da Crna Gora, kao malo tržište, ne može samostalno razvijati sve segmente vodonične ekonomije, već da se napredak postiže kroz regionalno povezivanje, učešće u međunarodnim inicijativama i saradnju sa evropskim i globalnim partnerima. Upravo zato je jedan od ključnih prioriteta pravovremeno pozicioniranje Crne Gore u okviru regionalnih i evropskih energetskih tokova koji će u budućnosti uključivati i vodonik.

U tom kontekstu, posebno je značajno učešće Crne Gore u projektu IAP H2 – Jadransko-jonskog gasovoda, koji predstavlja ključnu infrastrukturu za buduću gasifikaciju zemlje, ali i potencijalnu vezu sa regionalnom i evropskom vodoničnom mrežom. Razvoj ovakvih projekata omogućava Crnoj Gori da postane dio šire evropske energetske arhitekture i da stvori preduslove za integraciju vodonika kao važnog energenta u narednim fazama energetske tranzicije.

Dokle se stiglo s tim projektom?

Projekat Jadransko-jonskog gasovoda (IAP), uključujući njegovu buduću ulogu u transportu vodonika, nalazi se u fazi daljeg razvoja projektne dokumentacije i regionalne koordinacije između država učesnica.

U toku su aktivnosti koje se odnose na tehničke analize i razmatranje mogućnosti da se infrastruktura projektuje tako da bude kompatibilna i sa transportom vodonika, u skladu sa savremenim evropskim standardima.

IAP se posmatra i kao dugoročna strateška veza sa budućom evropskom vodoničnom mrežom

Paralelno s tim, radi se na uključivanju projekta u Desetogodišnji plan razvoja mreže Evropske mreže operatora prenosnog sistema za gas (ENTSOG TYNDP), kao i na dobijanju statusa Projekta od zajedničkog interesa (PMI) kod Evropske komisije, što bi dodatno potvrdilo njegov strateški značaj na evropskom nivou.

IAP se ne posmatra samo kao projekat za snabdijevanje prirodnim gasom, već i kao dugoročna strateška veza sa budućom evropskom vodoničnom mrežom, uključujući inicijative poput European Hydrogen Backbone. Ovaj projekat ima potencijal da dodatno ojača energetsku sigurnost i otvori nove mogućnosti za razvoj vodonične ekonomije u regionu.

Ministarstvo je pripremilo i izvjestaj o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za Program. Postoji li opasnost da proizvodnja i koriščenje vodonika mogu negativno uticati na životnu sredinu?

Zaključci Strateške procjene pokazuju da ne postoji inherentna opasnost da proizvodnja i korišćenje zelenog vodonika negativno utiču na životnu sredinu, pod uslovom da se aktivnosti sprovode u skladu sa važećim propisima, tehničkim standardima i mjerama zaštite.

Naprotiv, procjena potvrđuje da razvoj zelenog vodonika ima pretežno pozitivan uticaj, naročito u pogledu smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte, unapređenja kvaliteta vazduha i jačanja energetske tranzicije ka obnovljivim izvorima energije.

Mogući negativni uticaji identifikovani su uglavnom u fazama izgradnje infrastrukture i odnose se na lokalne, privremene i upravljive efekte, poput korišćenja prostora, potrošnje vode ili povećane aktivnosti u saobraćaju.

Gdje vidite najveće prepreke za korišćenje vodonika u svetu, Evropi?

Najveće prepreke za širu primjenu vodonika, kako na globalnom nivou, tako i u Evropi i Crnoj Gori, u velikoj mjeri su zajedničke, ali se njihov intenzitet razlikuje u zavisnosti od stepena razvoja tržišta i infrastrukture.

Na globalnom nivou, ključni izazovi su i dalje visoki troškovi proizvodnje zelenog vodonika, ograničena dostupnost jeftine obnovljive električne energije, kao i nedovoljno razvijena infrastruktura za transport, skladištenje i distribuciju.

Konkurencija za obnovljive izvore energije, koji su osnova za proizvodnju zelenog vodonika, predstavlja dodatni izazov

Dodatno, tržišta vodonika su još u ranoj fazi razvoja, a regulatorni i investicioni okviri u mnogim zemljama nisu dovoljno stabilni da podstaknu dugoročna ulaganja.

U Evropi, iako postoji snažan politički okvir i ambiciozni ciljevi, prepreke se ogledaju u neujednačenom razvoju među državama članicama, potrebi za bržim razvojem infrastrukture i izazovima integracije vodonika u postojeće energetske sisteme. Takođe, konkurencija za obnovljive izvore energije, koji su osnova za proizvodnju zelenog vodonika, predstavlja dodatni izazov.

A u Crnoj Gori?

Prepreke su prije svega povezane sa još uvijek nerazvijenim tržištem, ograničenim industrijskim kapacitetima i nedostatkom postojeće gasne infrastrukture. Istovremeno, postoji potreba za daljim jačanjem institucionalnih i administrativnih kapaciteta, kao i za razvojem znanja i vještina u ovoj oblasti.

Upravo iz tih razloga Program razvoja zelenog vodonika ima fazni pristup, fokusiran na stvaranje neophodnih preduslova, kako bi se prepreke postepeno prevazilazile i Crna Gora bila spremna za buduću širu primjenu vodonika.

Istovremeno, važno je istaći da Crna Gora raspolaže značajnim potencijalima za prevazilaženje navedenih izazova, prije svega kroz aktivno uključivanje naučne zajednice, privrede i jačanje regionalne i međunarodne saradnje.

Posebno je značajna međunarodna akademska saradnja, uključujući učešće crnogorskih visokoškolskih institucija u projektima u okviru programa NATO-a, EU i drugih multilateralnih inicijativa, koje doprinose razvoju naprednih tehnologija, jačanju istraživačkih kapaciteta i promociji inovacija u oblasti vodonika.