Foto: Leoneil Maranan from Pixabay
Među energetskim projektima, nuklearne elektrane imaju najveće prekoračenje troškova izgradnje i najduža prekoračenja rokova za završetak radova. Kada se pogleda sektor tehnologija za čistiju energiju, najgore ocene za kršenje utvrđenih troškova i rokova imaju postrojenja za proizvodnju vodonika i hvatanje i skladištenje ugljenika, kao i gasne elektrane, pokazali su rezultati najnovije studije Instituta za globalnu održivost Univerziteta u Bostonu.
Prosečna izgradnja energetskih projekata košta 40 odsto više nego što se očekivalo i traje skoro dve godine duže nego što je planirano, naveo je Institut za globalnu održivost (Institute for Global Sustainability) Univerziteta u Bostonu.
Istraživači su koristili originalnu bazu podataka koja je 50 odsto veća od onih dosad korišćenih i ispitali su rizike prekoračenja troškova sa kojima su se suočavala 662 projekta energetske infrastrukture u 83 zemlje izgrađene između 1936. i 2024. godine. Reč je o investicijama od 1,358 biliona dolara i ukupnom kapacitetu većem od 400 GW.
Ukupno, studija je procenila deset vrsta projekata: elektrane na ugalj, naftu i prirodni gas; nuklearne elektrane; hidroelektrane; velike vetroelektrane; velike solarne fotonaponske i koncentrovana solarne elektrane; visokonaponske dalekovode; elektrane na bioenergiju; geotermalne elektrane; postrojenja za proizvodnju vodonika; i postrojenja za hvatanje i skladištenje ugljenika (CCS).
Projekti za vodonik i CO2 pokazali su značajna prekoračenja vremena i troškova
„Otkrili smo da je više od tri petine projekata doživelo prekoračenje troškova, koji posebno bili izraženi kod projekata kapaciteta većeg od 1.561 MW. Pozitivno je da stopa rasta prekoračenja troškova opada od 1976. godine“, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Energy Research & Social Science.
Međutim, studija je otkrila da se obrasci prekoračenja troškova razlikuju u zavisnosti od goriva. Nuklearke i termoelektrane na fosilna goriva pokazali su povećanje stope rasta troškova tokom vremena, dok su projekti solarne energije zabeležili pad.
Zabrinjavajuće je, kako je naveo IGS, to što su i projekti za vodonika i CCS pokazali značajna prekoračenja vremena i troškova, što dovodi u sumnju njihovu sposobnost da se brzo prošire kako bi se rešili klimatski problemi ili ispunili prioriteti energetske i klimatske politike.
Prosečna nuklearna elektrana ima prekoračenje troškova izgradnje od 102,5 odsto i na kraju košta 1,56 milijardi dolara više nego što se očekivalo, saopštio je IGS.
Ozbiljno upozorenje za napore da se značajno unapredi vodonična ekonomija
„Zabrinjavajuće je što rezultati predstavljaju ozbiljno upozorenje u vezi sa naporima da se značajno unapredi vodonična ekonomija“, rekao je Bendžamin Sovakul, vođa istraživanja, direktor IGS-a i profesor Zemlje i životne sredine.
Studija je pokazala da projekti solarne energije i prenosa električne mreže imaju najbolji rezultat u izgradnji i često se završavaju pre roka ili ispod očekivanih troškova.
Vetroelektrane su takođe povoljno prošle u proceni finansijskog rizika, pokazala je studija „Posle ekonomije obima: Učenje iz rizika prekoračenja troškova izgradnje i rokova u globalnim projektima energetske infrastrukture“.
„Izvori energije sa niskim sadržajem ugljenika, kao što su vetar i solarna energija, ne samo da imaju ogromne klimatske i energetske bezbednosne prednosti, već i finansijske prednosti vezane za manji rizik izgradnje i manje šanse za kašnjenja“, primetio je Sovakul.
Za njega je to dodatni dokaz da takve tehnologije imaju niz nedovoljno cenjenih društvenih i ekonomskih vrednosti.
Budite prvi i ostavite komentar na ovaj članak.